Nakon što su u “prvoj rundi” uzdrmali favorita, košarkaši Cibone večeras (20.30) imaju priliku za novo odbrojavanje prvaku. Štoviše, ako bi i večeras pobijedili cedevitaše, izborili bi se za meč-loptu za dugo čekani naslov prvaka.
Cibona ima 1:0
– “Break” na njihovu parketu kojeg smo napravili za nas je veliki plus. Lijepo je bilo povesti s 1-0 u finalnoj seriji i to što, gledano sa strane, izgledamo bolje od Cedevite, no ja sam svjestan da će oni k nama doći bijesni i da će dati sve od sebe da izjednače seriju. Mi smo njih uzdrmali, no kod njih sada odjekuju sve sirene i trube koje iz pozivaju na uzbunu i maksimalnu mobilizaciju i oni će biti izuzetno motivirani.
Rozić je uvjeren da će u suparničkom taboru sve učiniti da što prije vrate ozlijeđenog prvog i jedinog im klasičnog centra Andriju Stipanovića:
– Jako je teško igrati košarku bez dubine napada. Uostalom, čak i u jednoj momčadi kao što je Cedevita koja ima 15 ozbiljnih igrača, kada nema centra, to se i te kako osjeti. Prethodna četiri finala domaćeg prvenstva, Cibona je gubila upravo od Cedevite pa smo pitali Rozića što je to nedostajalo vukovima da barem jednom oni budu slavljenici:
– Svih tih godina bila je primjetna razlika u proračunu za igrače pa tako i u njihovoj kvaliteti. Zapravo, za nas je već velika stvar što s njima uopće igramo finale.
Cibona već pet godina nije osvojila niti jedan domaći trofej pa bi tom napaćenom klubu jako dobro došao jedan pehar. Valjda se i zbog toga respekta prema velikom imenu kluba igrači kojima redovito kasne plaće srčanije bore od onih kojima plaće nikad ne kasne, a i bolje su plaćeni.
– Kada vidite sve te brojke, a oni su sigurno tri puta skuplji sastav od nas, stvarno je malo čudo kako se mi s njima tako nosimo. To je očito i pitanje igračkog ponosa. Osim toga, mi imamo neke igrače koji vole igrati ovakve utakmice kao što su Žorić, Tomas, Ratkovica... Kada pobijediš nekoga tko je tri puta skuplji od tebe, to probudi istinskog sportaša u tebi.
Poput svoga kapetana, tako zacijelo rezonira i Ante Nazor, trener kojem su već mnogi počeli tražiti nasljednika na Ciboninoj klupi.
– Iskazali smo sportsku drskost, a moji igrači imaju i mentalnu čvrstoću pa igraju jako dobro u gostima, bolje nego kod kuće. Ovo u Domu sportova bila je šala mala u usporedbi s onim što smo prošli u polufinalu u zadarskom Višnjiku, pred 7000 ljudi, uz nesvakodnevno vrijeđanje.
Dobra igra u napadu
Zanimljivo je da je današnji trener Cedevite Jure Zdovc bio učitelj Nazoru:
– Kada je Split 2004. osvojio svoj posljednji trofej, Ćosićev kup u Zadru, Zdovc je bio trener, a ja sam mu bio pomoćnik i to je meni bio prvi doticaj s vrhunskom košarkom. Sezonu prije, kada je Split osvojio svoje posljednje prvenstvo, Zdovc je pak bio razigravač Splita i on je kao takav stekao veliki autoritet kod igrača. Već tada on je nesebično prenosio svoje znanje i vidjelo se da bi mogao biti odličan trener.
Zdovc je kao igrač, a to je i danas kao trener, bio defenzivno orijentiran, no to mu nije pomoglo da mu raspucani cibosi ne zabiju čak 96 koševa.
– Mi smo tako dobro igrali u napadu i posljednje dvije od tri polufinalne utakmice sa Zadrom. Nesebično smo distribuirali loptu, tražili igrača u boljoj poziciji. Moramo tako i nastaviti, u nadi da ćemo u Draženovu domu imati pravu domaćinsku atmosferu. Naša igra je oscilirala, pa dosad nismo imali posjećenost kakvu smo priželjkivali.
a jesi se zapitao zašto ti, tako ponosan, ne igraš u bolje plaćenoj ekipi??