Jelena Kovačević (26) izborila je treći uzastopni finale i petu medalju na europskim karatskim prvenstvima. Nakon polufinalne pobjede nad Švicarkom Magnin (2:1), Opatijka se u finalu borila s Makedonkom Natašom Ilijevskom i prvi put od nje u karijeri izgubila (3:1). Jelena je povela s 1:0, ali je sredinom borbe suparnica dobila bod za udarac i još jedan za simuliranje u akciji u čiju pravednost Hrvatica dvoji:
– Krivo mi je što se u jednoj sekundi borba preokrenula. A ja sam uvjerena da sam u toj akciji bila brža i da nisam zaslužila kaznu za simuliranje jer sam dobila udarac u usta. Ovog trenutka radije bih da sam osvojila broncu nego srebro, jer volim završiti natjecanje s pobjedom.
Svojoj trećoj srebrnoj kolajni Jelena se jednako radovala kao i prvoj teškaša Pere Vučića.
- Pero je po meni naša najveća zvijezda na ovom natjecanju. Pričali smo uoči prvenstva i činilo mi se da nije dovoljno samouvjeren. Strašno mi je žao što nisam gledala njegove borbe, ali i nastupe ostalih naših medaljaša u petak, no meni je navijanje stresno jer svaku pobjedu i poraz kolega jako proživljavam.
Drugi dan 46. EP-a u igri za medalju bio je i bivši svjetski i bivši dvostruki europski prvak Danil Domdjoni (60 kg). No, u polufinalu pokleknuo je pred aktualnim svjetskim i od jučer i europskim prvakom. Dominantni Talijan Michele Giuliani gurnuo je Đonija u borbu za broncu u kojoj se hrvatski borac nije snašao. Protiv Turčina Kaye vodio je s 1:0 i izgubio udarcem nogom u glavu (1:3). Takvo što dugo mu se nije dogodilo.
– Ne sjećam se kada sam izgubio borbu u kojoj sam poveo. Ja obično kontroliram takve borbe pa ovakvoga sebe ne poznajem, trošio sam se emotivno u svakoj borbi, pa sam se slomio poslije borbe. Krenuo sam dobro, u prve tri borbe išlo mi je idealno, a na kraju sam izgorio. Ovamo sam došao s toliko želje i motiva kao da prvi put nastupam na europskom prvenstvu. Kao da idem po svoju prvu medalju – priznao je neutješni Domdjoni koji je nakon poraza plakao kao kišna godina.
Pritisak o kojem govori nastao je i iz činjenice da je htio osvojiti medalju za svoj klub kojeg je pokrenuo u Zagrebu, nakon preseljenja iz Biograda. Htio je dokazati i da je ono u Beogradu na Svjetskom prvenstvu - gdje je ostao bez medalje - bila slučajnost. Htio je puno toga, ali nije uspio. Baš kao što do svoje prve medalje nisu uspjeli doći niti kataši. Ivan Ermenc, Franjo Maškarin i Damjan Padovan bili su na korak do svoje prve medalje. No, u borbi za broncu izgubili su od Turaka. Ako će im to biti utjeha, pohvalio ih je najtrofejniji kataš svih vremena Talijan Luca Valdesi, dvanaesterostruki europski pojedinani prvak.
- U kati koju smo izabrali u borbi za treće mjesto s treninga smo prenijeli 95 posto u izvedbu. To je bilo i više nego dovoljno za pobjedu. Imali smo sitniji razilazak, a oni su ih imali čak pet. Po tome smo ih trebali pobijediti. O bunkaiju, prikazu kate u stvarnoj borbi, neću ni govoriti. Oni su se dvaput nokautirali, imali desetak debalansa. Osjećamo se zakinuto - prokomentirao je Damjan Padovan.
Ženska kata ekipa, trojac iz Tempa (sestre Vlatka i Marijana Kiuk, Petra Krivičić), nastupala je pod debitantskom groznicom. Cure su pobijedile Makedoniju (5:0), a potom izgubile od Srbije (2:3) koja se nije plasirala u finale pa one nisu dobile priliku kroz repasaž se probiti do odličja.
- Da smo izvodile istu katu kao i Srpkinje možda bismo bolje prošle jer nam ta kata odgovara. Odlučivale su nijanse jer one su izgubile za medalju od Njemica isto sa 3:2, a mi smo na turnirima pobjeđivali i Srpkinje i Njemice - kazale su nam uglas sestre Kiuk.
U subotu su od boraca još nastupili i Dario Svetić (67 kg) i Matea Ratković (50 kg) no oboje su završili svoj nastup u prvom kolu. No, zato je ugodno iznenadila Ana Lenard 61 kg), debitantica koja se probila do četvrtfinala. Nakon uvjerljivih pobjeda nad Ruskinjom Jemjeljanjenko (4:0) i Bugarkom Gruevom (5:0), Ana je u borbi za polufinale izgubila od aktualne svjetske prvakinje Lolite Done. Francuskinji je trebao produžetak, a potom i sudačko preglasavanje da bi slomila otpor nadarene 20-godišnje Samoborke.
Ana u ovakvim prilikama ne zaboravlja naglasiti da ima pet minuta mlađu sestru blizankinju (Maju) za koju tvrdi da je bolja od nje. Eto i karateu prilike da dobije blizanačke medaljašice kao što to ima te-kvon-do u sestrama Zaninović.
U nedjelju, posljednjeg dana prvenstva, na rasporedu su nastupi borbenih momčadi i ekipa. Cure imaju težak raspored, ali su samouvjerene (treće su sa prošlos svjetskog prvenstva), a dečki će nastupati bez ozlijeđenog Pere Vučića (mora na operaciju bubnjića), ali sa vrlo motiviranim Domdjonijem koji se želi iskupiti za skromniji nastup u pojedinačnoj konkurenciji.
