Od Matjaža Keka samo su Vahidu Halilhodžiću porazi teže padali. Bivši Dinamov trener jedva bi govorio nakon onoga što bi doživio kao neuspjeh. Rijekin je vruće glave u mikrofon HRT-a neposredno nakon utakmice (poslije je bio puno suzdržaniji) protiv Olympiakosa i oproštaja od Lige prvaka istresao čašu gorkog vina ponajprije učinjenim u ljetnom prijelaznom roku u kojem “ekipa nije formirana na vrijeme” te je ostavljen kadar “s kojim je nemoguće izdržati još šest europskih utakmica i HNL”. Kad to kaže šampionski trener koji je izvukao maksimum maksimuma iz svoje momčadi i u zadnjoj utakmici s Olympiakosom i u cijelim kvalifikacijama za Ligu prvaka, onda to ima težinu. Da nije tako, srijeda bi u slučaju nekih drugih klubova, ne samo u Hrvatskoj, bila dan rastanka.
Nemaju snage za Ligu prvaka
Kek ima dovoljno autoriteta i dovoljno toga iza sebe da se može požaliti javno, iako je tajming možda bio promašen jer niti mu itko može zamjeriti ispadanje, niti je momčad razočarala, niti Rijeka ima zasad dovoljno snage da bi baš morala ući u Ligu prvaka (status nositelja bi kao u Mariborovu slučaju nešto promijenio, ali hrvatski klubovi sad više na to ne mogu računati). Naravno da bi s Andrijaševićem, Ristovskim i Bezjakom šanse bile veće, ali ni oni ne bi bili jamstvo prolaska protiv “djece Pireja”, najtežeg mogućeg ždrijeba. I s njima bi Olympiakos bio veći klub, a takvi većinom prolaze. Naročito grčki protiv hrvatskih.
Ali Kek nije tip koji voli tapšanja i utješne nagrade. Dobro kažu riječki novinari: Ako dođe u play-off, onda želi ući u skupinu Lige prvaka, ako uđe u skupinu, želi je proći, ako je jednom bio prvak Hrvatske, više ga ne zanima borba za 3. mjesto.
– Kek od svih nas izvlači ono najviše, nikad ne dopušta da se opustimo – objašnjavali su tajnu prvog naslova prvaka ne samo igrači nego i ljudi u klubu koje je i lani stiskao zbog kadra. Perfekcionist, ponekad i control freak, pozitivan luđak s kojim, sâm priznaje, često nije lako. – Hvala svima što su me istrpjeli – rekao je jutro poslije osvajanja naslova.
Jesu li se “kancelarije” opustile nakon prvog naslova, jesu li Juričić i Mance mogli napraviti bolji posao uoči prijelaznog roka? Možda i jesu, ali da im je Mišković rekao “dečki, imate deset milijuna eura za pojačanja”, vjerojatno bi i doveli nekog iz tog ranga.
Odnosi na tržištu promijenili su se poprilično u zadnjih godinu dana, a kamoli u odnosu na 2012. kad je Rijeka počela veliku priču. Promijenilo se još nešto. Rijeka je četiri godine, s naglaskom na šampionsku sezonu, dovodila iz klubova koji su joj sada izravni konkurenti. Iz Dinama je došao Andrijašević, ranije Kramarić, Tomečak, Krstanović, a sad više iz Maksimira ne bi pustili ni otpisanog Machada kojeg nitko ne želi... Ma ni Marčinko ne smije na Rujevicu! Iz Osijeka su dolazili Mišić, Lešković, Vargić, Jugović... Sada je Osijek ambiciozan, a i pri lovi je pa ima i širi kadar od prvaka. Hajduku više ne pada na pamet pojačavati konkurenciju, Bradarić je dovoljna opomena. Vjerojatno i u Lokomotivi poklope slušalicu kad čuju da zovu iz Rijeke. Miškovićevoj ekipi tako je ostalo samo pratiti okolne zemlje, tražiti novog Vešovića i Ristovskog, ili kao i ostali gledati Brazilce, Afrikance... Jer, domaća roba za aktualnog prvaka ima novu cijenu.
Ne treba se loviti za vratove
– Što se penješ prema više, to ti treba više novca – rekao je proljetos Joško Skoblar i time najavio probleme za Rijekin skučen proračun i politiku racionalnog poslovanja uvjetovanu valjda i time da treba platiti stadion. I Mišković kao poslovni čovjek zna da je daljnji rast moguć samo uz poslovni rizik, a možda sad za to nema prostora. Uostalom, najbolje priče češće se prave malim koracima. Svjestan je toga kad se ohladi i Kek koji nije poput Otta Barića pripreme proveo vičući “hoću još dva igrača”. Opet je složio igru koja plijeni, diže publiku na noge i s kojom se Rijeka još jednom može barem pohrvati za naslov prvaka. Naravno, nitko čovjeku ne može oduzeti pravo na veće ambicije. Iako bi Rijeka teško našla takvoga, ni Keku ne bi bilo lako drugdje naći Miškovića, nekoga tko ne razvaljuje nogom vrata svlačionice i kaže “da ti ja nešto objasnim...” Nakon što su riječka momčad i njihova publika poslali jednu jako lijepu sliku iz play-offa Lige prvaka, pomalo je suludo sada se loviti za vratove. Bit će boljih prilika.
Rjeka je tudji tim i njegovo ime je na dresu ?