Nakon (ne)očekivanog poraza od Novog Zelanda (86:90) možda će netko ustvrditi da se ponavlja stara priča hrvatske košarke. Baš kao što je to, u najavnom razgovoru za predolimpijski turnir, pripomenuo kapetan reprezentacije Dario Šarić. A on je rekao da Hrvatska zna ugodno iznenaditi protiv favoriziranih a izgubiti od nekoga nominalno slabijeg što se, eto, dogodilo i u Ateni. Pobijedili smo Sloveniju, rangiranu kao drugu reprezentaciju po snazi u kompletnim olimpijskim kvalifikacijama, a izgubili od slabije rangiranog Novog Zelanda.
Bilo je tome tako na Eurobasketu 2007. u Sevilli kada smo omogućili Letoniji da baš protiv nas izbori svoju jedinu pobjedu na tom Prvenstvu a nakon toga, tricom Marka Tomasa, pobijedili tada aktualnog svjetskog prvaka Španjolsku.
Nešto slično dogodilo se i na Olimpijskim igrama u Riju gdje smo pobijedili Španjolsku (blokadom Šarića na Gasolu) i Litvu a izgubili od Nigerije kojoj je to bila jedina pobjeda na tim Igrama.
No, ovo, rekli bismo ipak nije ta priča. Ovo je priča o nepovoljnom rasporedu, sa samo 18 sati između dviju utakmica, i iscrpljenosti nositelja igre ali i priča o značajnijoj kvalitativnoj razlici između naših startera i pričuva. U porazu od Novog Zelanda (86:90) samo šest igrača upisalo se u strijelce a od naših 86 koševa igrači s klupe ubacili su samo 13 (Dario Drežnjak 10 i Krušlin 3). A jedan od junaka uvjerljive pobjede nad Slovenijom (Filipović, 21 koš) ostao je ovaj put bez ubačaja.
A dvojica od trojice naših udarnih igrača - Hezonja i Šarić - ostali su u posljednjoj četvrtini bez snage u nogama. Dan prije protiv Slovenije igrali su puno (Hezonja 36 minuta, Šarić 32) i to se u završnici dvoboja s hitronogim Novozelanđanima na kraju susreta i osjetilo. Šarić je izgubio loptu i promašio tricu, Hezonja je promašio dvije otvorene trice. A svi ti šutevi bili su kratki što sugerira da su im noge otkazale jer svaki dobar šut polazi iz nogu.
Jedini na kojem se minutaža iz prethodne utakmice nije osjetila bio je centar Ivica Zubac ali zato što je protiv Slovenije, zbog četiri prekršaja, igrao nešto manje od 19 minuta. Big Zu je još u miks zoni kazao da on može odmah igrati novu utakmicu i bogme je tu sljedeću odigrao za pamćenje. U svojih 24 minute ostvario je valorizacijski rekord (43) svih dosadašnjih kvalifikacijskih turnira za Olimpijske igre. Ubacio je 29 koševa i uhvatio 16 skokova (šest napadačkih) i prava je šteta što se nije našlo načina da se igra na njega i u završnici. Istina jest da su ga Novozelanđani, svjesni njegove visine i moći, pojačano udvajali no morao je postojati način da se to iskoristi na drugoj strani napada.
- Novozelanđani su počeli udvajati naše visoke igrače pri čemu su defenzivno jako dobro rotirali a mi nismo imali dovoljno dobar razmak između igrača i protok lopte. Nismo imali dovoljno pameti no za to je potrebno i dovoljno kisika a mi smo ostali bez snage - kazivao je hrvatski izbornik Sesar koji je očito vjerovao da utakmicu može dobiti i s umornim Šarićem i Zupcem prije nego li s odmornim pričuvama.
Kad se već došlo do pitanja koš-razlike, priupitali smo Sesara je li tijekom utakmice sa Slovenijom razmišljao da što duže drži udarnu petorku koja je rasturala suparnika pa da natuče što veću razliku? A četiri minute prije kraja protiv Slovenije imali smo 26 koševa prednosti a na kraju je završilo na "plus 16".
- Jesam, razmišljao sam i o tome no pribojavao sam se ozljede. Vidjeli ste danas Šišija, posljednjih pet minuta on je mene pogledom tražio da ga izvadim. Ne mislim da nije bilo volje i želje, a nije falilo niti toliko pameti koliko je energija bila u pitanju. Moramo napraviti dobru analizu i vidjeti na koga idemo u polufinalu - kazao je Sesar zacijelo svjestan da je ono što je ova utakmica proizvela (nezadovoljstvo i ljutnju) dobar test zajedništva ove momčadi.
Jer, ništa tako dobro ne testira kemiju neke sportske družine kao što su porazi a naročito oni protiv nominalnog slabijeg suparnika. A riječ je o sastavu koji ima tek nekolicinu ozbiljnih igrača među kojima nitko nije razine naših uzdanica Šarića, Zupca i Hezonje no zato su vrlo borbeni i energični. I zato i jesu sva trojica bili jako ljutiti pa tako i Zubac koji je inače jako dostupan igrač. No, ovaj put je Zubac samo protutnjao kroz miks zonu svjestan da je, za koheziju momčadi, možda i bolje da ne stane pred hrvatske novinare i ne kaže što mu je na umu.
A tko ne bi bio ljutit nakon što izgubi od reprezentacije koja je u dvije pripremne utakmice trice gađala 20 od 75 (protiv Poljske 10-42, protiv Finske 10-33) i koja protiv tebe pogodi 13 dalekometnih ubačaja. Dakle, "kiviji" su u pripremama gađali s 26 posto uspješnosti a protiv Hrvatske s 46 posto što ide i na dušu naše obrane.
- S ovako teškim nogama, a vidjelo se to i po našim posljednjim šutevima koji su bili prekratki, od njihovih brzih bekova bilo se jako teško braniti. Trčali su kao ludi, nisi znao od kuda dolaze blokovi i što dolazi sljedeće. Oni su došli svježi i većinom su nas probijali jedan na jednoga pa tako i mene koji sam igrao lošu obranu - bio je (samo)kritičan Jaleen Smith.
- Novozelanđani su bili svjesni da nemaju što izgubiti i tako su i igrali, šutirajući i pogađajući katkada i u prvim sekundama napada. Nakon što smo uspjeli zaustaviti njihov vanjski šut tada smo mi stali u napadu- ustvrdio je Dario Drežnjak (10 koševa).
Doduše, u svemu ovome valja uzeti u obzir ono što je jedan naš ugledni trener primjetio da smo mi, zapravo, još podalje od vrha. U jednom trenutku smo bili četvrta liga pa smo se popeli u treću i sada smo u drugoj a da biste ušli među prvoligaše najprije morate postati stabilan drugoligaš.
