Nikad još Hrvatska na neku utakmicu nije ispraćena tako pesimistično kao na dvoboj s Turskom. Naravno, problem je u nama, Bilićevi izabranici već dugo nisu dobro igrali, nisu otišli na prvenstvo svijeta, Grčka ih je s lakoćom sredila i otišla izravno na EP. Ali, koga se mi to plašimo, tko nam to treba biti krvnik? Turska! Pa, Turci su gori čak i od nas. Igrači se svađaju s izbornikom, u skupini su osvojili 17 bodova (naši 22). U posljednjih pet utakmica ta Turska ima dvije pobjede, dva neodlučena ishoda i poraz od Njemačke. S time da je minimalno pobijedila Kazahstan i Azerbajdžan, a s Belgijom i Austrijom, selekcijama iz donjeg doma europskog nogometa, odigrala je "nulu". Sve to uz gol-razliku 5:5. Hrvatska je pak u posljednjih pet utakmica postigla četiri pobjede (Gruzija, Malta, Izrael, Letonija), izgubila je od Grčke, ima gol-razliku 10:5.
Nije sjajna, Bilić i društvo razočarali su naciju, nema opravdanja za njih, ali za protivnika imamo reprezentaciju koja po rezultatima nikako nije ispred nas. Uostalom, na Fifinoj ljestvici Hrvatska je na 12. mjestu, Turska drži 26. poziciju. Turska još uvijek živi na onoj pobjedi iz Beča 2008. godine, od tada ništa ozbiljno nije napravila, u kvalifikacijama za SP 2010. godine pomela ju je Bosna i Hercegovina. Ni mi nismo bili ništa bolji, nas je srušila Ukrajina. I tada smo osvojili više bodova, imali više pobjeda. Nismo favoriti, ne igramo dobro, ali nema nijednog razloga za toliki strah od Turske. Mi se, zapravo, plašimo sami sebe.
Gotovo je sa rvackim nogometom, zavladali profiteri, parajlije, ali i udboliki crveni koji guše Hrvatsku, a sve se to odražava na sport - sjetimo se onih pobjedničkih godina, kada je Hrvatska drmala svijetom - nikad više......