Da, prošlo je samo šest kola. Da, ostalo ih je još čak 30, ali bez obzira na tu činjenicu ne može se poreći da Hajduk uživa prvo mjesto na ljestvici Prve HNL nakon jako dugo vremena. Ljubitelji splitskog kluba iznimno su sretni zbog trenutačne situacije u prvenstvu, i to samo tri tjedna nakon što su bili ekstremno gnjevni i razočarani zbog šokantnog 4:1 poraza protiv kazahstanskog Tobola, zbog kojeg su ispali u pretkolima Konferencijske lige.
Rezultati jako brzo mogu promijeniti narativ, pogotovo u tako emocionalnoj konekciji na relaciji navijači – Hajduk, i toga je svjestan i trener Jens Gustafsson, koji iz tjedna u tjedan sve efikasnije implementira svoje ideje na teren.
Može se i bez Europe
Kolovoz je uistinu Hajdukov mjesec; četiri utakmice – četiri pobjede. Redom su pali Šibenik, Gorica, Slaven Belupo i Hrvatski dragovoljac, a ljubitelje kluba možda čak i više od pobjeda veseli činjenica da su bijeli u sve četiri utakmice igrali kvalitetan i smislen nogomet. Još se eventualno kod Šibenika osjetio taj trend pada u igri nakon sat vremena na kazaljci, ali u posljednja tri susreta i taj je kondicijski problem apsolviran. Sve vam je jasno kad trener i momčad u očima bivših nogometaša, kolega novinara pa i navijača dobivaju pohvale u 70. minuti utakmice protiv novog prvoligaša Hrvatskog dragovoljca iako je u tom trenutku rezultat bio 0:0.
Prije ta spomenuta tri tjedna velika većina navijača htjela je da Gustafsson spakira kofere i vrati se u Švedsku, a sad svi hvale njegov stil vođenja momčadi i utakmica. Nije lako raditi u takvom okruženju, ali postoje mnogi razlozi zašto se poraz protiv Tobola zapravo ispostavio kao “sreća u nesreći” za Hajduk. Kao prvo, dobro je što je Gustafsson već vrlo rano u svojem mandatu osjetio to “splitsko vatreno krštenje”, što je nakon poraza od Osijeka na Poljudu i šoka u Kazahstanu već pretrpio uvrede i teške trenutke, jer u ovakvoj sredini važno je osjetiti takvo iskustvo. Kao drugo, Hajduku je otvoren put za maksimalan fokus na Prvu HNL, za razliku od Dinama, koji će sigurno igrati grupnu fazu u Europi, te Rijeke, koja također ima šansu za europsku jesen. Kao treće, financijska injekcija koju bi donijela Konferencijska liga hoće izostati, ali Hajduk to već (donekle ni kriv ni dužan) nadomješta novim prihodima.
Osim prodaja Jurića, Jaira i Krekovića, nakon kojih su bijeli zaradili 2,7 milijuna eura, Hajduk je zaradio i 450 tisuća eura prodajom bivšeg kapetana Josipa Juranovića iz Legije u Celtic zbog klauzule o postotku od buduće prodaje, a zbog istog razloga mogao bi zaraditi dodatnih 320 tisuća eura ako se finalizira sve izgledniji transfer Tome Bašića iz Bordeauxa u Lazio, no ni to nije sve. Još bi se taj iznos mogao i povećati ako Nikola Vlašić napusti CSKA i promijeni svoju sredinu.
Pola lige na samom vrhu?
Uzevši sva ova tri argumenta u obzir, Hajduk je najbolje moguće reagirao nakon europskog šoka i sad je fokus na održavanju prvog mjesta, što će biti enorman izazov. Hajduk je na prvom mjestu s 13 bodova, isto toliko ima i drugi Osijek, ali isto toliko potencijalno imaju i Lokomotiva, Dinamo te Rijeka, koji imaju deset bodova, ali utakmicu manje. Dakle, imamo potencijalno pola lige s istim brojem bodova na vrhu. Slijedi jadranski derbi Hajduka i Rijeke na Poljudu, a pobjeda u tom susretu bila bi savršen Gustafssonov pečat uoči dvotjedne reprezentativne stanke.
Nemoj ti Dinamo, pa niti Rijeku u isti koš sa Hajdukom. Kad je Hajduk igrao skupinu bilo koje euro lige? Prije koliko ono godina Dinamo redovno igra Europu svake godine ? Koliko je Hajduk podigao koeficijent našeg nogometa? Mješaš kruške i jabuke. Dinamo je za Hajduk ko Barcelona za Varaždin.