Svakakve slike stizale su s Tour de Francea pa je tako jedan poljski vozač objavio fotografiju svojih nogu nakon utrke na kojima su samo žile, koža i opekline. Nakon toga pitamo se kako oni to uopće prežive, ali eto – izdrže.
– Puno se tekućine izgubi tijekom jedne etape, nemoguće je to nadoknaditi dok se vozi, poslije se nadoknađuje. U samom startu uglavnom smo na tri do šest posto masti, a poslije se i dehidracijom dosta izgubi i noge izgledaju tako. To je na našu težinu jako puno i to je rezultat – objašnjava Kristijan Đurasek koji je i sam vozio Francuskom.
Sve je podređeno Grand Touru
Da, žuta majica bila je najtraženija u posljednja tri tjedna jer najveći ispit izdržljivosti ponovno je okupio svjetske bicikliste koji su kroz 21 etapu prešli 3500 kilometara Tour de Francea.
– Cijela sezona podređena je tome; plan utrka, natjecanja, odmor, pripreme, sve je podređeno Grand Touru jer, ako nisi sto posto spreman, onda je to samo patnja – kaže Đurasek koji je na kraju završio 50. .
– Prvenstveno sam bio na Touru da budem podrška ekipi u ciljevima koje smo imali. Nisam vozio na rezultat tako da sam zadovoljan onim što sam napravio i što je ekipa tražila od mene. Momčad je jako bitna. Jedan vozač sam bez ekipe ne može pobijediti na Tour de Franceu. Može se u nekoj etapi napraviti rezultat, ali ne više.
A rezultat je napravio i Primož Roglič (LottoNL-Jumbo) koji osvojio 17. etapu i tako postao prvi Slovenac kojemu je to uspjelo.
– Primož je super dečko, znam ga već dosta godina, zaslužio je tu pobjedu. Sigurno da je za svaku naciju veliki uspjeh pobijediti etapu na Touru, a pogotovo za Sloveniju koja ulaže u biciklizam jako puno i ima dosta dobrih biciklista, a tek su sada uspjeli pobijediti – kaže Đurasek koji je bio i na Tour of Croatia.
– Biciklizam u Hrvatskoj raste i ima više ljudi, ali prema Touru sve su ostale utrke smiješne, čak su i Giro d’Italia i Vuelta puno, puno manji. Tijekom Toura navijača ima kroz sva tri tjedna. Atmosfera je uvijek savršena, a ove godine bili su i moji navijači na nekima od brdskih etapa i bili su fascinirani time kako to izgleda. Teško ga je uspoređivati i s najvećim utrkama na svijetu, a kamoli s utrkom Tour de Croatia, no ona dobro napreduje. Slobodnog vremena vozači nemaju, brdske etape su najzahtjevnije, naporno je voziti, ali nije bilo vruće, kaže Kristijan.
Sad u San Sebastian
- Čak smo imali nekoliko svježih dana na početku. To je bio jedan od najhladnijih Toura koje sam vozio. Bile su par dana na cijelom Touru one prave vrućine, ali nije bilo strašno – zaključio je Đurasek koji s velikog Toura kreće u Španjolsku. Tamo u subotu vozi utrku San Sebastijan.
Dobar članak, hvala! Ipak ne mogu razumjeti Večernji, trka traje tri tjedna, 22 etape, dva Hrvata, niti slova cijelo vrijeme.