Jedna od najvećih kontroverzi koja prati sudjelovanje reprezentacije bivše države na svjetskim prvenstvima vezana je uz turnir odigran 1974. godine u Njemačkoj.
Možda bi tadašnja Jugoslavija bolje prošla na u Njemačkoj 1974. da nije bilo Josipa Broza Tita koji je prema nekim tvrdnjama utakmicu s domaćinom prodao za čak 700 milijuna maraka.
Jugoslavija je imala sjajnu momčad, ali nije dosegnula najveće rezultate, barem prema tvrdnjama ljubitelja nogometa s ovih prostora. Bila je to još jedna generacija koja je na veliko natjecanje ispraćena s ulogom favorita i na kraju nije ispunila očekivanja domaće nogometne javnosti.
Reprezentacija je zablistala u prvoj fazi turnira, a onda se potpuno neočekivano dogodio pravi potop. Tijekom grupne faze odigrali su 0:0 s Brazilom, razbili Zair 9:0 te remizirali s Škotima 1:1 i tako izborili plasman u iduću fazu. No, u završnoj rundi natjecanja, 'plavi' su doživjeli debakl te izgubili 2:0 od Njemačke koja je kasnije postala svjetski prvak, te s po 2:1 od Poljske i Švedske.
A samo 24 sata ranije prije poraza od Nijemaca, Josip Broz Tito je prvi put u životu posjetio Njemačku, u namjeri da dobije kredit od 700 milijuna maraka, kojim je trebalo da se izbegne bankrot tadašnjeg samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji.
Bivši predsjednik je dan prije utakmice priredio prijem u Dusseldorfu na kojem su bili i reprezentativci. Kredit nikad nije vraćen i desetljećima se postavlja pitanje da li je to cijena poraza plavih kojom je omogućeno legendarnoj nemačkoj generacije Beckenbauera, Gerda Mullera, Mayera, Breitnera i ostalih da se popnu na svjetski tron.
- Poslje poraza procurila je priča da je utakmica bila namještena, da smo je prodali za kredit koji nam je dao njemački kancelar, da je Njemačka kupila titulu svjetskog prvaka, da nikad nismo vratili tih 700 miliona maraka... Ne znam, jednostavno nismo igrali dobro - izjavio je legendarni vratar Enver Marić.
Taman i da je ova glupost istinita, koga je uopće briga za nju?! I truli zločinac i njegova trula država odavno su se raspali na smetlištu povijesti i ne treba gubiti vrijeme na njih.