Odigrao je jednu sezonu u dresu Rijeke i upisao se u povijesne knjige HNL-a kao najbolji strijelac prvenstva (17 pogodaka), no u duši je Tomislav Erceg (51) uvijek bio i ostao hajdukovac. Na Poljudu se afirmirao kao vrsni golgeter i već u startu svoje karijere na Poljudu predstavio se kao vodeći strijelac: bio je najplodniji golgeter splitskog kluba 1994. i 1995. pa opet 1998. i 2002. godine. Tako je Erceg, koji danas usko surađuje s klubom kao skaut i predstavnik jakih nogometnih menadžerskih agencija, a ne krije ni izvrstan odnos s predsjednikom Lukšom Jakobušićem, došao do čvrstog mjesta na vječnim ljestvicama hrvatskog nogometa - kao najbolji strijelac Hajduka u HNL-u svih vremena te jedan od najboljih strijelaca u HNL-u, gdje mu je na vječnoj ljestvici Top pet pobjegao za deset golova, a više je zabio Miljenko Mumlek (107).
Nakon dvotjedne reprezentativne stanke, s Ercegom smo, dakako, razgovarali uoči derbija Rijeke i Hajduka na Rujevici. Iako je tu utakmicu danas teško nazivati derbijem, barem sudeći prema onome što smo prije samo nekoliko tjedana gledali na Poljudu, gdje je u zaostaloj utakmici stigla najgora Rijeka u zadnjih deset godina. Erceg je nekad igrao u Perugi, klubu u kojem je najbolje dane proveo čovjek koji danas sjedi na klupi Rijeke.
Mimoišao se s Cosmijem
- Serse Comsi u Perugiu je stigao nakon mene, ali bio je u svoje vrijeme hit trener. To je bilo davno, mimoišli smo se u klubu tada. U njegovom mandatu u Rijeci tek ćemo u budućnosti govoriti, no jasno je da je stigao u teškom trenutku, ako se nakon deset utakmica u nekom klubu promijene tri trenera, suvišno je objašnjavati da stvari ne idu svojim tijekom. Nešto ne štima, puno je igrača otišlo iz kluba kao i svake sezone, a neki koji su došli nisu potpuno spremni i sve se to vidjeli na onoj Rijeci koja je stigla na Poljud i koju je Hajduk rutinirano pobijedio u prvoj utakmici trenera Karoglana - kaže nam Erceg.
Danas nemate emocija kada gledate Rijeku protiv Hajduka, zna se na čijoj se strani?
- Bio sam u Rijeci godinu dana i primili su me sjajno, a ja sam na terenu vratio golovima. Bila je to odlična sezona, ali zna se tko sam i što sam, zauvijek hajdukovac, ne može se to ni uspoređivati, kao što se ne mogu uspoređivati utakmice Hajduka i Rijeke tada i danas, jer nekad to nisu bili derbiji kakvima se smatraju danas.
Što očekujete od Hajduka pod novim trenerom nakon 15 dana rada?
- Malo je toga mogao napraviti jer svi ključni igrači bili su sa svojim reprezentacijama. U Hajduku se opet dogodila ista priča; nakon goleme euforije i rezultata kakav nismo napravili deset godina, opet je nastupila tragedija, odjednom opet ništa ne valja. Poručujem navijačima i simpatizerima da za rezultat treba vremena i strpljenja, znam da čekaju dugo, ali Hajduk je prošle sezone nešto osvojio i lijepo je igrao, nakon dugo vremena govorilo se da je Hajduk opet pravi, moćan. Ja mislim da za ovu momčad Hajduka ništa još nije kasno, nije gotovo.
Je li onda trebalo mijenjati trenera, što je krenulo naopako?
- Pitam vas, da nije bilo Livaje, koliko bi Hajduk osvojio bodova u tih sedam kola prije smjene Dambrauskasa. Koliko bi pobjeda ostvario? Hajduk je krenuo naopako, gubio je nakon golova u 97. minuti, dok je Dinamo pobjeđivao golovima u 93. minuti. Imali smo utakmica poput Varaždina i Istre koje su bile čupanja iz mrtvih. Hajduk nije imao igru, a ima jako skupu momčad. Jasno je i da su ključni igrači, poput Livaje, već u ranoj fazi sezone iskazali nezadovoljstvo, strah, govorili su se da se momčad ispuhuje, bilo je signala i trebalo je nešto poduzeti. Jer ja u potpunosti podržavam ono što čujem od sportskog direktora Nikoličiusa - da ova momčad ima kvalitetu za naslov prvaka. Vidjet ćemo već sad u Rijeci kako će izgledati i koji je sljedeći korak trenera Karoglana. Nije isto biti pomoćnik i biti glavni i odgovorni za sve.
Opcija u napadu
I sami ste kazali da Hajduk previše ovisi o Livaji, kako kao bivši golgeter vidite ostatak napadačkog kadra?
- Veliki je luksuz što Hajduk ima Livaju, nije lako ponavljati iz sezone u sezonu 30 pogodaka. To ima i svoju cijenu. Kalinić je tu da pomogne iskustvom mladima, dok u Janu Mlakaru Hajduk ima poštenog radnika i vrijednu opciju u napadu. Svi moraju dati više. Livaja teško može dati više od ovog što daje, a drago mi je da je zabio i u dresu reprezentacije, izgledali smo baš moćno.
Brend Hajduka morao bi postati i Stipe Biuk, od njega Hajduk namjerava živjeti i preživjeti na konto njegove prodaje.
- Znate što, svatko na kraju vrijedi onoliko koliko napravi, vrlo je jednostavno. Ima neke kvalitete koje drugi nemaju, ta eksplozivnost kod prvog dodira se rijetko viđa, ali ima i nedostatke na kojima mora raditi. On mora ponavljati prodore u svakoj utakmici. Treba ga bolje usmjeriti i on će pokazati koliko može.
>> Pogledajte i video: Pogledajte djelić fantastične atmosfere koju su poljudske tribine priredile svojim miljenicima
Gledam ovu tablicu ,a napisano 10 puta više tekstova o Hajduku nego o Dinamu. Kako to?