– Posljednji sam put u Zagrebu trčala prije desetak godina. Danas ću doći samo kao gledatelj – rekla je Slavica koja je jedna od četiriju hrvatskih maratonki s vremenom ispod 2:50 sati.
– Na prva dva maratona staza je bila puno teža i napornija. Bio je uspon na Mihaljevac, pa krug oko Jaruna po magli i hladnoći – rekla je Slavica.
Čudi se kako danas nema većeg interesa žena za maraton.
– Znate, djevojke se teško odlučuju za maraton. Više vole kraće staze. U moje vrijeme uglavnom sam trenirala s dečkima. Djevojke jednostavno nisu imale ni volje ni strpljenja. Bilo je mnogo onih koji su mislili da je lako trčati maraton, no usred utrke znale su odustajati jer su se precijenile – rekla je Slavica, koja je bila i prvakinja bivše Jugoslavije u maratonu. Bilo je to u Vrginmostu.
Njezina kuma Tijana Stojčević i dalje je aktualna hrvatska rekorderka u maratonu.
– S kumom nikad nisam trčala na maratonu. Uvijek smo se nekako zaobilazile. Naravno, ne namjerno. Uostalom, zajedno smo trenirale gotovo svaki dan – rekla je Slavica.
Tko bi bio brži?
– Teško je to reći. No Tijana ima puno bolji rezultat od mene pa nije teško zaključiti – istaknula je Slavica.
Tijana kao hrvatska rekorderka u maratonu nikad nije bila pozvana da trči u Zagrebu.
– Savez me cijelu karijeru ignorirao. Imala sam istrčanu normu 1999. godine za svjetske vojne igre, ali mi nisu dali u reprezentaciju – rekla je.
