Malo smo svi ostali zatečeni kada je prije nekoliko mjeseci Sergej Jakirović izašao s goričkog stadiona sa “Zbogom” u ustima. Njegovo mjesto ekspresno je tada zauzeo Litavac Valdas Dambrauskas i izgleda da to nije bilo ‘bez vraga’.
Otkako je prvenstvo nastavljeno nakon pauze zbog pandemije koronavirusa, Gorica je momčad na koju se tek rijetki mogu požaliti. Pobjede su upisali protiv Rijeke i Hajduka, a imaju i remi s Dinamom. U ovom fotofinišu sezone odlučili su stisnuti zube i napraviti iskorak. A trener Dambrauskas, otkako je došao, govorio je samo o tome kako će mijenjati stil igre. I nitko od igrača na to se ne može buniti jer Gorica je sada bolja.
Krama mu pričao o HNL-u
Hajduk su ponovno svladali s lakoćom (3:1) pogocima Jiloana Hamada, Joeyja Suka i Cherifa Ndiayea. A koliko je novi imidž kluba koji je uveo novi trener imao udjela u tome, upitali smo Iračanina Hamada (29) koji je postigao svoj drugi pogodak za turopoljsku momčad.
– Trener je prijateljski nastrojen prema igračima, iskren je. Možeš s njim razgovarati o nogometu, o životu... Tip je trenera koji vidi svakog igrača, ako primijeti nešto, doći će do mene i pitati. Imao sam u karijeri mnogo dobrih trenera, ali Valdas je jedan od najboljih. Svi znaju što točno trebaju raditi. Uvijek želi više od nas, i da pobijedimo Dinamo, Rijeku, Hajduk nikad nije dovoljno. To je dobro jer želimo biti bolji. Sada imamo veći posjed lopte, drugačiji stil igre. Mogu nabrojiti pet-šest igrača, ako ne i cijelu momčad koja je sada bolja nego prije i to je zbog stila igre koji nam bolje odgovara – kaže Hamad pa nastavlja:
– Vidim napredak i u svojoj igri. Uvijek je teško kada dođeš u novu ligu i momčad, iako sam iskusan, imam dosta pritiska. Najveća promjena bila je nakon predaha zbog korone baš zato što je došao novi trener. No, sviđa mi se stil kojim sada igramo. Sada kontroliramo igru, želimo imati posjed. Želimo igrati stilom koji će nas odvesti nekamo, s kojim ćemo napredovati. Baš uživam u Gorici sada. Ljudi mogu vidjeti da igramo drugačije i to mi se sviđa, ovi rezultati su plod novog stila igranja.
Hamad je u Goricu došao u kolovozu prošle godine, a ove je sezone igrao u 25 utakmica.
– Volim imati dosta odgovornosti. Volim posjed, kombinaciju, traženje slobodnog prostora. Želim da igramo, da se ne bojimo, da napadamo, to je stil kojim Gorica ide. Želimo stvoriti nešto.
A to nešto u početku je bila borba za mjesta u europskim natjecanjima. Sada je Gorica šest momčad prvenstva i iako matematički šanse nisu izgubljene, važno je ostati realan.
– Da je sezona još desetak utakmica, imali bismo bolju poziciju. No, nažalost početak nam nije bio dobar, ali kako sada igramo, bit ćemo u igri sljedeće sezone. Teoretski je Europa i sada moguća, ali fokusiramo se na to da budemo dobri u ovih posljednjih nekoliko utakmica. Naravno da nitko ne želi igrati za šesto mjesto, pokušat ćemo imati dobar finiš.
Upitali smo ga i kako mu se čini Prva HNL s obzirom na to da ima iskustva igranja u Švedskoj, Njemačkoj, Južnoj Koreji...
– Liga je jaka, klubovi su jaki. Samo je deset klubova, što znači da je natjecanje kvalitetno. Ovo je dobra i tehnička liga. Kada sam dolazio, razgovarao sam s nekoliko igrača iz Hrvatske o ligi i uvijek napravim provjeru onoga u što dolazim. Osim toga razgovarao sam i s Kramarićem s kojim sam igrao u Hoffenheimu. Dobri smo si i sada se nekad čujemo – kaže nam Jiolan čija je životna priča gotovo filmska.
Naime, on je Kurd, njegovi roditelji bježali su u Švedsku, a on se rodio u zatvoru.
– Da, mi smo Kurdi, tata se borio protiv Saddama i nakon rata otišli smo za Švedsku. Moja mama je tada bila trudna i krenuli su na 40-dnevni put do Sovjetskog Saveza hodanjem, autom itd. Tada smo završili u zatvoru u Bakuu jer smo čekali papire pa sam ja rođen u zatvoru. Bilo je teško, no onda smo dvije godine živjeli u Moskvi pa u Švedskoj – kaže igrač Gorice pa se prisjeća kako je upao u cijelu nogometnu priču:
– Uvijek bih igrao nogomet pod odmorom i jedan učitelj me vidio i došao doma te rekao tati da me upiše na nogomet. Tata nije znao jezik pa nas je učitelj otpratio do kluba i pomogao u prijevodu. Tako sam počeo igrati. Tata me poslije vodio na treninge biciklom, nismo bili bogati, nismo imali auto. Sjedio bih iza na bicikl, ljudima je bilo čudno jer su svi ostali dolazili autom. Poslije sam vidio da imam talenta i da bih od nogometa moglo biti nešto. Onda me Malmö kupio i tu je sve počelo. Inače 2011. sam bio s njima u Maksimiru.
Hamad ima pravo nastupa za tri reprezentacije; iračku, azerbajdžansku i švedsku, u kojoj se družio i sa Zlatanom Ibrahimovićem.
– On je više kul uživo, nego na TV-u. Zabavan je, brine se o mladim igračima, daje nam savjete. Onaj tko ga ne zna, pomislio bi da je malo arogantan, ali on je najskromniji dečko. Ima vremena za svakoga, baš je dobra osoba.
Hrvatski učio u Švedskoj
A na dobre dečke naišao je i u Gorici u kojoj uživa.
– Svi smo zajedno, hrvatski igrači nam uvijek pomažu ako što trebamo. Kahlina je sjajan kapetan i čovjek, uvijek nas deset puta pita trebamo li što, kako smo, uvijek misli na nas. Osim toga Hrvatska je sjajna zemlja. Ljudi su ljubazni, a i sviđaju mi se zemlje u kojima vidiš da su ljudi patili. Kurdi su stalno u ratu, nemaju vremena da im zarastu rane, a oni koji su prošli rat su skromni, znaju vrijednost života, sve cijene više, tako mislim da je i Hrvatima. Skromni su, a opet žele više. Volim vašu obalu, hrana je sjajna i uvijek se nešto događa – kaže Hamad koji je za vrijeme pauze od koronavirusa bio u Švedskoj s obitelji.
A za kraj se osvrnuo i na jezik koji još ne govori:
– Hrvatski sam naučio nešto malo još u Švedskoj jer tamo ima puno ljudi s Balkana, tako da sam imao prijatelje iz Hrvatske, Kosova, Srbije... ne znam ga sjajno, ali obećao sam si da ću uzeti privatne poduke i naučiti.
I jeste sada sretni kada ste od Svedske napravili Bliski istok, jeste?