Generacije nogometaša koje je stvarao, odgajao i kovao slavni Zlatko Cico Kranjčar (1956.-2021.), teško je nabrojati. No, jedna zasigurno iskače iz mnoštva. Ona koja je 4. svibnja 2002. bijelih glava srušila dominaciju Hajduka i Dinama dugu 57 godina i uzela naslov hrvatskog prvaka - NK Zagreb. Klub koji se sada bori za ulazak u 3. (!) HNL, nekada je imao velika imena domaćeg nogometa što u momčadi, što na klupi. Jedan od njih je i Antonio Franja (42), prije legenda travnjaka, danas legenda futsal terena. I on je bio jedan od 'bjeloglavih' Cicinih prvaka koji su skalpirali sve pred sobom. Odlazak najdražeg mu trenera iznimno ga je pogodio...
POGLEDAJTE VIDEO: Posljednji Cicini dani
- Mihael Mikić (41) nam je javio svima porukom i jako nas je to rastužilo. Kratko sam se jučer čuo s Nikom. Isplakali smo se, ali što ćeš, to je tako... Ne mogu znati kako je Niki dok ne osjetiš i sam tako nešto - rekao nam je Antonio.
Treba umiroviti 'devetku'
Zlatko Cico Kranjčar bit će pokopan na Mirogoju u petak u 15 sati u Aleji velikana, a nitko ne dvoji je li zaslužio to mjesto pa niti Franja.
- Apsolutno. Apsolutno da je zaslužio. To je zagrebački 'plavi devet'. Ja bih sigurno i umirovio njegov dres s brojem 9 u Dinamu. Ako se mene pita, ako je netko to zaslužio, on je to zaslužio.
Prije 19 godina, Pjesnici su skladali najljepšu rapsodiju HNL-a. U ligi koja se tada sa 16 klubova igrala dvokružnim sistemom, u 30 odigranih susreta u čak 27 su izašli neporaženi (20 pobjeda, sedam remija) i samo tri puta su doživjeli poraz.
- Mi smo ostvarili nemoguće. Skinuli smo Dinamo i Hajduk. Mislim da smo odigrali možda i najljepši nogomet u povijesti HNL-a, a te zasluge najviše idu Cici Kranjčaru. Mogu to sada slobodno reći. Isključivo on je zaslužan za to i što smo bili prvaci i što smo tako igrali - tvrdi Franja.
Mnogima je u glavi ostao lijep i poletan nogomet. Cico je jednom prilikom rekao kako je sretan što je imao momčad koja je voljela igrati takav nogomet, a i on ga je sam preferirao pa se sve idealno poklopilo. Ivica Olić bio je najbolji strijelac sezone, ali su se i drugi ravnopravno borili za poziciju druge špice.
- Došao je Ivica Olić kao veliko napadačko pojačanje i tu smo znali i Lovrek i ja i ostali igrači da ćemo se boriti za tu drugu poziciju u napadu. Nekako sam se ja pred prvenstvo možda uspio malo ispred Lovreka nametnuti u tu drugu špicu i tako me Cico i planirao staviti. Međutim, na dan prve utakmice, bio je to Hrvatski Dragovoljac (Zagreb je slavio 3:0, op.a), Cico je odlučio promijeniti totalno formaciju koju smo uvježbavali na pripremama. Zašto? Zato što mu je došao netko iz vodstva kluba i rekao da će Lovreka doći gledati jedan renomirani klub. Htjeli su staviti Lovreka ispred mene, ali tu je Cico pokazao karakter: 'E neće biti po vašem, bit će po mome'. Onda je on okrenuo cijelu priču i stavio 4-5 napadača i igrali smo lepršavi nogomet sasvim slučajno - prisjeća se naš sugovornik.
'J*bao mi je mater'
Koji je bio Cicin recept u svlačionici?
- U mom slučaju, mom iskustvu, nitko mi, s oproštenjem, nije bolje j*bao mater od Cice. Imao je psihu da osjeti igrača, svoje iskustvo, on je prošao kroz sve što i mi. Točno je znao, znao je pogoditi trenutak. Uvijek je znao pravu riječ reći ili te isprovocirati s nekom psovkom ili nečim. Imao je to u sebi. Kad je trebalo bio je pravi fakin, a kad je trebalo bio je gospodin - kaže Franja i dodaje:
- Recimo, najljepša utakmica protiv Dinama 3:3 u Maksimiru. Mi smo na poluvremenu gubili 1:0 (Jerko Leko 25', op.a) i on je ušao u svlačionicu i doslovce samo kaj nas nije istukao, haha. Doslovce. Vikao je: 'Što je?! Vi se bojite ovih tu igrača? Ovoga Dinama? Daj izađite van i pokažite hrabrost, pokažite nešto...' Tako je i bilo. Drugo poluvrijeme smo izašli i pokazali drugo lice. Baš nas je motivirao. Mene pogotovo. To mi je bila jedna od najboljih utakmica u karijeri.
Je li Cico bio tip trenera s kojim si mogao razgovarati nasamo?
- U prolazu bi ti uvijek nešto dobacio, smiješno, uvijek se volio šaliti. Uvijek si osjetio njegovu toplinu. Uvijek si osjetio da mu je stalo do tebe. Ima hladnih trenera koji te ne žele ni pozdraviti, on je bio jedan gospodin koji se uvijek htio i našaliti i sve. Mislim da će to svatko potvrditi.
'Zaustavljao je bus da nam kupi gajbe
Kranjčar je poznat kao osoba koja voli dobro društvo i zabavu, a koliko je zabave dozvoljavao svojim igračima?
- Cico nam je dozvoljavao feštu koliko treba. Uvijek nas je držao 'našpanane', uvijek nam je pokazivao da je sljedeća utakmica najbitnija, da igraš za tjedan dana s npr. Belupom, moraš dati sve od sebe, nema zezancije... 'Sljedeća tekma nam je prvenstvo.' On je nas tako držao cijelo prvenstvo - govorio i njegovoj trenerskoj sposobnosti Franja, ali dodaje:
- Ali opet, on je znao i zaustaviti autobus na benzinskoj i reći: 'Ajmo svi van', uzet gajbe pive pa u bus. To bi bila fešta. Ali to je upravo jedna ona stara škola, štih koji je nama kao ekipi najviše odgovarao. Pogodili smo se kao i ekipa i s trenerom. Mi smo njega pratili u svemu.
Antonio Franja je inače i fenomenalan futsal igrač, legenda Kutije šibica, Futsal Dinama i svih zagrebačkih parketa. A baš je nedavno, 15. veljače preminuo zagrebački hakler Duško Popovski, veliki prijatelj Cice Kranjčara čija je smrt 'plavu devetku' strašno pogodila. Ranije prošle godine su otišlo i Slaven Zambata i Krasnodar Rora, Otto Barić... Sve nogometni velikani, sve stara škola, posebna sjećanja i veliki ljudi. Je li onda Cico posljednji romantik hrvatskog nogometa?
- Mislim ipak da nije, ima ih puno. Mislim da uz sve te veličine ima mjesta, apsolutno. Po meni je najveći romantičar Marko Mlinarić. Tu su ostali isto tako da ih ne nabrajam sada. Ali da je jedan dio prošlosti i zagrebačkog štiha otišao s dečkima koje ste nabrojali, definitivno je. Oni su bili Zagreb, oni su bili plava boja. Ja se nadam samo da će jednoga dana Grad Zagreb imati sluha i za napraviti neku statuu tih igrača ili Cice, spomenik koji će biti na primjer drugima i gdje ćemo mi sigurno sljedećim naraštajima pričati o njihovim bravurama i kakve su legende bile.
POGLEDAJTE VIDEO: Uspomena na Cicu...
neponovljivi cico bio i ostao leg... pardon, tenkre