Splićani su u već tradicionalnoj ljetnoj euforiji oko Hajduka, a odavno se nije dogodilo da bijeli već sredinom srpnja hodaju po tako tankom ledu u Europi, premda prednost od 1:0 nad Levskim zvuči ohrabrujuće.
Kako iz perspektive bivšega igrača, istinske Hajdukove legende Ivana Gudelja (57) danas izgleda Hajduk i je li napokon spreman za rezultatski iskorak?
– Ovakva euforija oko Hajduka karakteristična je za ovo doba godine, no znalo se dogoditi da već do Velike Gospe bijeli ispadnu iz Europe, pa u jesen izgube korak za Dinamom ili Rijekom u prvenstvu i onda brzo dođe prizemljenje. Drago mi je što je ozračje oko Hajduka tako pozitivno, to je dobro za klub, i što se strast koju imaju navijači lako prenosi i na Hajdukove igrače. Ne moram posebno naglašavati koliko su navijači značajan faktor za Hajdukov uspjeh – kaže Gudelj.
Treće mjesto je neuspjeh
Sviđa li vam se kako Hajduk danas izgleda na travnjaku?
– Hajduku se ovoga ljeta dogodilo nešto što prije nije bio slučaj. Neću govoriti o trećem mjestu, jer ono za Hajduk ne može biti uspjeh, ali nešto drugo mi izgleda obećavajuće: to što je Hajduk još iz proljetnoga dijela u kontinuitetu dobrih izvedbi i pobjeda, te što je momčad ostala na okupu. Hajdukov kostur momčadi je nepromijenjen, bijeli imaju izvrstan napadački tandem Futács – Erceg, i držim da ne trebaju skrivati svoje ciljeve: plasman u Europsku ligu i borbu za prvo mjesto – nastavlja Gudelj.
Znalo se bijelima prigovarati da je dišpet ispario iz svlačionice, s obzirom na velik broj stranaca (čak 12 od 27 ili 44 posto, iz 12 zemalja, nap.a.)?
– Naravno da bi mi bilo drago da se Hajduk više oslanja na domaće snage, jer zna se koliko je velikih nogometaša proizvela njegova škola i kakav ona ima rejting. Pa evo, Stipica, Vlašić, Erceg i Pešić su iz te škole, Nižić također iz baze. Međutim, kao hajdukovac ne mogu biti protiv stranih igrača za koje vidim da su prava pojačanja, poput Futácsa ili Ohandze. I kada već ima toliki broj stranaca, onda Hajduk naprosto mora biti ozbiljan kandidat za prvo mjesto. Kad smo već kod domaćih igrača, volio bih da Hajduk ima barem jednog-dvojicu A reprezentativaca, jer samo igranje za nacionalnu momčad i eventualno u Europskoj ligi, može klubu omogućiti unosne transfere neophodne za normalno funkcioniranje – ističe Gudelj i povlači paralelu s Rijekom.
– Rijeka ima izvrsnu klupsku organizaciju, sjajan stručni stožer koji vrhunski radi selekciju igrača i potporu vojske navijača. U klubu vlada zajedništvo koje je preduvjet velikoga rezultata. Obrise takve priče sada uočavam i u Hajduku i ne vidim zašto Hajduk ne bi ponovio Rijekin uspjeh.
Bijeli jači individualci
Strahujete li od uzvrata s Bugarima?
– Utakmicu treba shvatiti ozbiljno i onda ne vidim kako bi Levski mogao nadoknaditi Hajdukovu prednost. Bugari imaju solidnu organizaciju igre, no nemaju individualce kakve ima Hajduk, osobito ne klasne napadače – zaključio je Ivan Gudelj.
Zanimljivo, Hajduk u tri gostovanja u Bugarskoj nikada nije pobijedio. U sezoni 1970./1971., u 2. kolu Kupa velesajamskih gradova, bijeli su nakon splitskih 3:0 u Sofiji bili poraženi od Slavije 0:1. Vodio ih je trener Slavko Luštica. Šesnaest godina poslije, bijeli su u 2. kolu Kupa Uefe, pod vodstvom Sergija Krešića u Splitu pobijedili bugarsku Trakiju 3:1, a u Plovdivu remizirali 2:2. U toj sezoni najefikasniji igrač bijelih bio je Stjepan Deverić s deset pogodaka. Na kraju, Ivan Katalinić s Hajdukom je 1999. godine teško stradao u Sofiji protiv Levskog (0:3) u uzvratu 1. kola Kupa Uefe (prva je završila 0:0).
Hajdukova velika prednost je činjenica da Bugari danas igraju bez publike, zbog rasističkih ispada navijača Levskog u prošloj sezoni.
