Mateo Kovačić ovoga mjeseca ispisuje povijest hrvatskoga nogometa jednim doista nesvakidašnjim klupskim dosegom. Naime, Mateo je postao prvi hrvatski nogometaš koji se u klupskom dresu plasirao u već peti europski finale, te je tako nadmašio čak i Luku Modrića koji je s Real Madridom četiri puta bio finalist (i pobjednik) Lige prvaka.
Kovačić je s Realom također bio tri puta europski finalist (2016. u Milanu, 2017. u Cardiffu i 2018. u Kijevu), a s Chelseajem je 2019. godine bio pobjednik Europske lige u Bakuu, svladavši Arsenal sa 4:1. Svlada li ove subote s Chelseajem Guardiolin Manchester City, Kovačić će dostići Luku Modrića po broju naslova u Ligi prvaka. Nije puno igrao za Real, nije nastupio ni u jednom finalu, ali mu se trofeji pišu jer je sudjelovao u pohodima na ta finala te ima medalje i selfieje s peharom.
Kako je uopće ‘nastao’ projekt Mateo Kovačić i kako je jedan skromni, tihi dečko iz austrijskog Linza dosegnuo takve visine? Sve je počelo još prije deset i pol godina, dok je u Dinamu prvi trener bio Vahid Halilhodžić. Podsjetili smo Vahu na to jesensko razdoblje, kada je svjetlo dana u seniorskoj konkurenciji prvi put ugledao jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa. Pitali smo ga je li tada bio pod pritiskom klupskoga vodstva da forsira Matea.
– Sjećam se dobro kako je do toga došlo i ne, nije bilo nikakvoga pritiska, jer ja takvo što nikada ne bih dopustio – počeo je svoju priču Halilhodžić pa nastavio:
– Kako sam cijele dane znao provoditi na maksimirskom stadionu, rado sam išao pogledati i neke utakmice ‘omladinaca’, pa sam na jednoj od njih uočio tog izvanredno darovitog momka. Raspitivao sam se o njemu, saznao da ima 16 godina, te sam ga, unatoč njegovoj mladosti, odlučio pozvati da trenira s prvom momčadi.
A tamo su Matea dočekali iskusni vukovi poput Cufréa, Bišćana, Tonela...?
– Mateu to nije predstavljalo problem, on se dobro uklopio u momčad i nakon dva tjedna boravka u prvoj momčadi odlučio sam ga uvesti u igru u prvoligaškoj utakmici – dodaje Halilhodžić.
Bilo je to 20. studenoga 2010. godine u Kranjčevićevoj ulici, na utakmici Hrvatski dragovoljac – Dinamo 0:6. Toga dana Mateo je imao 16 godina, šest mjeseci i 14 dana, a na toj je utakmici čak postigao pogodak, što je, tvrdi Halilhodžić, moglo izazvati i kontraefekt u razvoju mladoga nogometaša.
– Svi mediji su se tada raspisali o tom dečku, veličajući ga, radeći od njega buduću zvijezdu. Tada sam pozvao Matea na razgovor i objasnio mu, za njegovo dobro, da zabranjujem novinarima intervjue s njim želeći ga zaštititi od prevelikoga publiciteta. Mnogi talenti bili su prerano poletjeli, nakon samo nekoliko nastupa, pa su poslije nestajali sa scene. Mateo je sve razumio i prihvatio moju sugestiju, jer je skroman, pristojan, drag dečko. I eto vidite, i zbog tih osobina dosegnuo je takve visine i postao veliki igrač – napominje Halilhodžić.
E sad dolazimo do ključne točke u karijeri Matea Kovačića: kako je uspio ostvariti tako veliku klupsku karijeru, a u reprezentaciji se još nije razmahao? Je li Kovačić precijenjen nogometaš?
– Mateo Kovačić bio je nogometaš Intera, Real Madrida, sada je u Chelseaju. Igrao je europska finala, osvajao trofeje. Zar to ne govori dovoljno o njegovoj klasi? A u reprezentaciji vjerojatno nije dovoljno došao do izražaja jer su u njegovo doba tamo gazde bili Modrić, Rakitić i Brozović, a Mateo nema drskost i onaj pozitivni bezobrazluk kao mnogi igrači s naših prostora da bi se nametnuo. To je ono što ga prati i kroz klupsku karijeru, jer on ima okretnost, vještinu, žustrinu, pas..., ali bi za moj ukus trebao biti još konkretniji, postizati više pogodaka. No i bez toga Mateo je veliki nogometaš, ja ga obožavam i jako mi je drago zbog svega što je postigao – dodao je Halilhodžić.
Ima li on petlje biti Modrićev nasljednik u reprezentaciji? Taj se trenutak neumitno približava.
– On bi po svemu trebao biti Modrićev nasljednik, a osobine vođe dolaze s godinama i iskustvom. I Modrić je, kada se priključio reprezentaciji, pa i dugo vremena kasnije, bio sramežljiv i povučen, a s godinama je poprimio lidersku crtu i nametnuo se suigračima – zaključio je Vahid Halilhodžić.
Mateo Kovačić do sada je 66 puta nastupio za hrvatsku reprezentaciju i po tržišnoj vrijednosti od 45 milijuna eura (izvor: Transfermarkt) najvredniji je hrvatski nogometaš. U Ligi prvaka za sada je na okrugloj brojci od 50 nastupa, a 51. će mu biti subotnji finale Lige prvaka, prvi u kojemu će imati minutažu. Zanimljivo, otkako je otišao iz Dinama, Mateo ima samo jedan naslov nacionalnoga prvaka, s Realom iz 2017. godine. Baš kao i Luka, ima više europskih nego domaćih trofeja.
Inače, do početka Modrićeve berbe trofeja s Real Madridom, trojica hrvatskih nogometaša bila su sudionici triju finala europskih kupova: Zvonimir Boban s Milanom tri puta bio je finalist Lige prvaka (1993., 1994. i 1995.), isto kao i Dario Šimić (2003., 2005. i 2007.), a Ivica Olić igrao je finale Europske lige s CSKA-om (2005.), te dva finala Lige prvaka s Bayernom (2010., 2012.).
Kovačić može u istu rečenicu sa Lukom Modrićem isto kao što Mladen Mladenović može u istu rečenicu sa Zvonimirom Bobanom