Glavni direktor madridskog Reala Jorge Valdano kaže da je kraljevski klub naučio na pogreškama iz ere prvih galacticosa. Ne bi se reklo nakon prvih nekoliko mjeseci. Perezove zvijezde izgubile su dvije najozbiljnije utakmice u dosadašnjem dijelu sezone – protiv Seville u prvenstvu (1:2) i od Milana u srijedu u Ligi prvaka (2:3).
Oba poraza bez najskupljeg igrača, ozlijeđenog Cristiana Ronalda kojeg i dalje zlim činima proganja vrač Pepe. I zato baš ne pije vodu Valdanova teza da su galacticosi sada puno ujednačeniji nego u prvom izdanju.
– Prvi put imali smo skupinu igrača koju smo zvali grandisimos, ali i veliku prazninu između njih i igrača s klupe. Sada imamo 23 podjednaka igrača.
Koliko je to mišljenje nerealno vidjeli smo preksinoć kad je Milanov starački dom bacio na koljena Kaku i društvo. Pred Čileancem Manuelom Pellegrinijem težak je posao da od kreme vrijedne 500 milijuna eura složi uštimani orkestar. Možda i pretežak, jer ipak nije iz klase najvećih svjetskih trenera, a igrači dobro znaju da je on bio tek drugi izbor predsjednika Reala Florentina Pereza.
– Bili smo bliže nego što možete zamisliti dogovoru s Wengerom – priznaje Valdano. – Vjerujem da Wenger uživa u svom miru na Emiratesu. Madrid je kraljevstvo napetosti i kad doživite poraz morate se suočiti s katastrofom.
Pellegrini se jučer drugi put probudio s tom spoznajom i neće mu baš pomoći izjave da njegova momčad uopće ne igra loše, a ni to što u stilu nogometnih romantičara nije čuvao 2:2, već je protiv Milana išao na sve ili ništa.
Priča je stara koliko i klub, a filozofiju galacticosa izumio je zapravo sam Santiago Bernabeu kad je sagradio stadion za 120 tisuća ljudi i odlučio privući gledatelje spektaklom, najvećim zvijezdama pedesetih Puskasom i Di Stefanom. Oni su zapravo bili inicijalni galacticosi, osvojili su prvih pet naslova prvaka Europe.
Prvi Perezovi galacticosi osvojili su jedan, a nakon prve tri sezone više nisu osvojili nijedan trofej. Zanimljivo, među glavnim razlozima propasti prvih galacticosa bili su slaba ulaganja u obranu, biranje igrača po reputaciji, a ne po potrebama, i ono što je Steve McManaman nazvao "diznifikacijom" momčadi: Zidane, Figo, Brazilac Ronaldo i Beckham letjeli su svako malo u Aziju kako bi zabavljali obožavatelje žonglirajući kao tuljani. Iste se stvari i sada ponavljaju. Milan je rane nakon najgoreg starta u sezonu u povijesti zaliječio baš na račun komične Realove obrane koja je skamenjeno gledala Ambrosinija kako matira Casillasa s 30 metara, a opasnog Pata nije ni gledala.
Iako su Perezu zabava i zarada jednako važni kao rezultat, neće mu biti lako bude li opet na kraju sezone gledao u leđa najvećem suparniku Barceloni. A rezultat je upitniji od zarade, to je sad sigurno. Čak ni Platinijeve prijetnje da će klubovi morati uskladiti ulaganja sa zaradom ne diraju previše kraljevski klub. Zahvaljujući ogromnim prihodima, na plaće igrača Madriđani troše manje od 50% dobiti, a Chelsea primjerice 70%!
– To nam omogućuje veliki kapacitet pri izlasku na tržište, bez straha da ćemo ugroziti klupsku budućnost. Realu je cijeli svijet tržište – kaže Valdano, koji svake sljedeće sezone može potrošiti 70 milijuna eura na pojačanja, pa i više treba li. Čini se da će morati to učiniti.
Valdano treba kupit samo jedno, kak bi rekli pučkim jezikom - korbač, pa bu onda i \"zvjezdice\" počele malo bolje odrađivat ugovore !!!