Jedan od predavača na nedavnom porečkom Sport Festu bio je i bivši košarkaš Damjan Žunić (33). Svojedobno nadareni razigravač, danas je uspješan optometričar, suvlasnik Poliklinike Vukas, s idejom da pomaže sportašima koji u području vlastita vida vide prostor za sportski pomak.
– Košarku sam počeo trenirati u KK Zagreb, a kao kadetski reprezentativac, sa 16, prešao sam u Cibonu i neko vrijeme trenirao i s prvom momčadi. Nažalost, sa 17 godina teško sam se ozlijedio. Nakon što je makedonski centar Samardžiski nakon jedne finte pao na mene, puknula mi je potkoljenica. Nakon što sam se vratio košarci i potpisao za Cedevitu, dogodile su mi se dvije ozljede prednjih križnih ligamenata i kada sam shvatio da je preda mnom sedma operacija, a imao sam samo 21 godinu, odlučio sam završiti igračku karijeru i posvetiti se obrazovanju.
Šola bio na edukaciji
A školovao se za optometričara.
– Na Veleučilištu Velika Gorica pohađao sam studij očne optike i optometrije, a nakon tri godine nastavio sam studij u njemačkom gradu Aalenu i sada sam magistar struke.
A kada je zaokružio obrazovnu priču i stekao nešto iskustva, Žunić se posredno vratio sportu i preko Optical Expressa pokrenuo priču o vrhunskom sportu i vidu.
– Cilj našeg programa je da pomognemo sportašima da što bolje obrađuju vizualne informacije, pogotovo ako su u pokretu, i da na njih što bolje reagiraju. A naši treninzi sastoje se od tri dijela. Jedan je trening senzorike, pomoću tzv. Senaptec sensory stationa, za koordinaciju očiju i ruku, periferni vid, praćenje meta u pokretu, brzinu reakcija... Drugi dio se svodi na stroboskopske naočale za koordinaciju cijelog tijela s očima kakve su ne tako davno koristili vratari rukometne reprezentacije pod vodstvom Vlade Šole koji je kod nas bio na kratkoj edukaciji. Treća je stvar poput male teretane za očne mišiće. To su jednostavne tzv. home vision vježbe koje poboljšavaju izmjene fokusa vida iz blizine na daljinu i obratno. To su vam jako slične vježbe onima koje se obično daju djeci ako im jedno oko “bježi”.
Iz kojih su sportova sportaši kojima je potrebna takva vrsta treninga?
– Imali smo na vježbama dosta sportaša iz loptačkih sportova, nogometaše, odbojkaše, košarkaše, nešto malo i tenisača, a pokušali smo uspostaviti suradnju i sa stolnotenisačima, kojima je jako važna koordinacija oka i ruke. Pingić je sport koji traži brzinu reakcije, a pomoći možemo i strijelcima odnosno sportašima iz sportova preciznosti. Manje smo pak korisni plivačima, trkačima i u sportovima izdržljivosti.
Koristi perifernog vida
Na koji segment vida se kod sportaša može najviše utjecati.
– Najviše koristi imaju sportaši koji počnu aktivno koristiti svoj periferni vid i oni koji rade na promjeni fokusa iz blizine na daljinu i obratno, koji žele poboljšati dubinu vida.
Procjena dubine prostora na kojem se nešto događa važna je i nogometašima.
– Ne biste vjerovali koliko sportaša ima problema s vidom, koji je često zapostavljen poput zuba. Došao nam je jedan nogometaš, glavni obrambeni igrač jednog prvoligaša, za kojeg se ispostavilo da ima jako veliku dioptriju. Kad smo ga pitali kako uopće uspijeva prepoznati situacije, kazao je da trči tamo gdje trče drugi. Kada je pak dobio leće, oduševio se rekavši: “Ah, sad tek vidim kako zapravo izgleda lišće na drveću” – kazao nam je Žunić.•
