Desnu obrambenu liniju limača sisačke Segeste ponosno i hrabro drži jedna mala nogometašica. Naime, među 180 djece i mladih na gradskom stadionu trenutačnog lidera 3. HNL Središte, osmogodišnja Emili Karagić jedina je djevojčica. “Staroj dami” iz Siska priključila se početkom ove sezone u koju je startala kao kapetan momčadi, a iako igra na poziciji braniča, postigla je i prvi pogodak u važnoj utakmici protiv domaćeg Metalca.
Kratke kose, nasmijana i vedra duha te prepuna snage, ravnopravna među igračima koji je prihvaćaju kao “jednog od njih”, Emili se ne ističe ni po čemu osim po onom najbitnijem – talentu.
– Treniram tri puta tjedno, vikendima sudjelujem u utakmicama i nije mi teško. Nogomet jednostavno obožavam. Prijateljima to nije čudno, među njima je puno onih koje vole sport. Zvali su me da dođem u klub jer smo ionako svaki dan igrali zajedno prije nastave – kaže Emili.
Voli i Dinamo i Hajduk
Najvažniju sporednu stvar na svijetu redovno prati, navija, naravno, za Segestu, dok će na televiziji najradije pogledati utakmice hrvatskog prvaka Dinama ili madridskog Reala, ali voli i Hajduk. Važno je samo, dodaje, da je ekipa složna i da igra dobro.
– Ne propušta ni jedan trening. Vozimo je na utakmice čak i kad pljušti kiša. Jednom je bila bolesna pa je ostala kod kuće, no dečki su jedva čekali da se vrati na teren. Kao roditelji, maksimalno je podržavamo u onome što je zaista veseli. Potpuno je predana i nije dijete koje odustaje, a u školi je odlična učenica – kažu ponosni roditelji Slobodanka i Ivan Karagić koji imaju još dvije kćeri sportašice.
Za Emi, kako je od milja zove, trener Suad Osmanagić ima samo riječi pohvale.
Bez ženske lige nema šanse
– Ona je važan i vitalan član našeg sastava, svi je tako i respektiraju. Od početka sezone igrala je oko 90 posto vremena, što nije slučaj ni kod mnogih dječaka. Za njima, dakle, ne zaostaje ni najmanje, baš naprotiv, prednjači. Na terenu nitko ne može zaključiti da je riječ o djevojčici, pa ni što se tehnike igranja tiče – kaže Suad napominjući da se prilikom prvoga susreta i sam zabunio kad je ugledao Emili na terenu pomislivši da je dečkić. Posljednje slovo “i” tako je iz imena izostalo prilikom upisa novih igrača, kao i na mnogim gostovanjima s obzirom na to da nitko ne očekuje curicu na terenu.
Nažalost, perspektivna Emi pred sobom, kako trenutačno stvari stoje, nema dugačku karijeru s obzirom na nepostojanje ženskog sastava, odnosno lige.
– Kad bi se osnovao ženski klub, interes među djevojčicama bio bi mnogo veći nego što to javnost misli. Radim u školi i mnogo mi učenica prilazi sa željom da igraju nogomet. Ta ideja isplatila bi se zbog Emili i svih onih Emili nakon nje. No, prema onima koji o tome odlučuju, vjerojatno ćemo morati pričekati financijski neka bolja vremena – ističe trener Osmanagić.
Pojašnjava kako priča male Emili, ma koliko talentirana bila, u najboljem slučaju može potrajati još četiri godine, dvije među limačima i dvije pionirske. Toga trenutka pribojavaju se i njezini roditelji.
– Srećom, svjesna je da će taj dan doći pa je sama predložila da bi se tada mogla okušati u plivanju. Zanimljivo je da već sada ima svoje stavove. Prilikom ulaska u Segestu mnogi su je pokušali odgovoriti, govoreći da će ionako samo sjediti na klupi. Ipak, nije se dala pokolebati i uspjela je ostvariti svoj cilj – kaže majka Slobodanka.
Uživa kad na tribinama čuje ime svoje kćeri, za koju navijaju mnogi, pa i oni koji je ne poznaju.
Sportski put učenice trećeg razreda Osnovne škole braće Ribar više je nego dojmljiv. Naime, sa samo dvije godine počela je plesati akrobatski rock’n roll, no kako je ostala bez partnera, počela je trenirati karate. Tijekom četiri godine za Karate klub Tigar osvojila je čak 20 medalja i pet pehara te dogurala do zelenog pojasa. Godinu dana paralelno je trenirala u NK Zrinskom, gdje ju je prepoznao njezin prvi trener u Segesti, Dario Gec. Najstariji nogometni klub u Hrvatskoj od tog joj je trenutka jedina sportska strast, a svi se nadaju da će tako ostati – što dulje.
>> U mušku svlačionicu ulazim, ali se ne tuširam s dečkima
