Lino Červar o rukometu razmišlja i dok hoda i dok jede. Sam će to
priznati ne krijući da živi rukomet. U porečkom hotelu "Diamant", gdje
se naši najbolji rukometaši pripremaju za Svjetsko prvenstvo u
Njemačkoj, Lino je u svom elementu. A blagdanski dani donijeli su mu i
neku blagdansku mirnoću.
Za tron treba mozaik
- Je li današnja reprezentacija jača od one koja je u Portugalu 2003.
započela trofejni put?
- Teško je to reći. U Lisabonu je osvojeno zlato, baš kao i na
Olimpijskim igrama u Ateni. Mi smo i danas jaki, ali puno se toga treba
poklopiti, čitav mozaik, da se popnemo na tron.
- Nikad niste obećavali medalju. Ali, ovaj put samo zlato u Njemačkoj
vodi izravno u Peking.
- Obećati takvo što bilo bi bahato, to može samo budala. Smiješno
je u momčadskom sportu s loptom, gdje je konkurencija iznimno jaka,
reći takvo što. Pametna momčad razmišlja o svojoj igri.
- SP nudi novi model natjecanja?
- Analizirao sam ga. Bit će teško jer može ispasti momčad sa sedam
pobjeda, a otići dalje ona sa tri poraza. Nama još teže jer su samo u
našoj skupini tri jake momčadi. I bit će nam teže proći prvi krug nego
u drugome izboriti četvrtfinale.
- Sljedeća godina je u politici izborna. Koliko ćete se angažirati?
- Najbolje bi bilo, kao i do sada. Ponosim se što sam dobro viđen i u
svojoj stranci i u oporbi. Sa svima se pozdravljam. A ima političara
koji se međusobno i ne gledaju. Nije dobro da različite političke
opcije nude mržnju. Ja nudim humanost i etičnost, svi moramo raditi u
korist općeg dobra.
- Jeste li imali drugačiju predodžbu o politici kada ste u nju ulazili?
- Imam dojam da mi ljudi više vjeruju nego onima koji su političari po
vokaciji. Ja nisam, ja sam trener, sportaš. I zajedno sa svojim
rukometašima šaljem poruku na terenu, nastojimo pokazati i afirmirati
vrijednosti koje su važne. A političar za govornicom nešto kaže što ne
može i ostvariti. I razočara ljude neispunjenim obećanjima.
Ne razočarati većinu
- Istina je, vi medalje ne obećavate, ali stalno ste pod pritiskom
velikih rezultatskih očekivanja.
- Rukomet je, poput nogometa, ušao gotovo u sve naše domove. Gledaju ga
i oni koji ga poznaju i oni koji o njemu ne znaju mnogo. Postoje dvije
kategorije: većina je onih koji nam nisu zamjerili ni srebro, ni
četvrto mjesto jer su vidjeli da smo se borili i nudili pozitivnu
energiju.
No postoji i šačica onih koji žele nametnuti svoje mišljenje, često i
putem medija, onih koji priznaju samo zlato. Srebro, to već nije to.
Važno mi je da ne razočaramo većinu.
Lino čvrsto ide svojim putem. Ne obećava ni zlato ni srebro. I pakleno
radi sa svojim rukometašima u Poreču. Svi zajedno, nude - veliku
borbu.Ne nedostaje mi što me dugo nije bilo u medijima.
Trener sam koji želi naprijed i razmišljam o putevima kojima ću to
ostvariti. Ne o tome jesam li prisutan u medijima. Točno je, koji put
sam za njih nedostupan. Emotivan sam, impulzivan, postavljam visoke
etičke kriterije i kada ih se prekorači ja se povlačim, jer ne želim
ulaziti u konflikte.
Trofejnog trenera i paklene čeka SP u Njemačkoj