Ovo ljeto bili smo svjedoci velikih uspjeha hrvatskog ekipnog sporta u mlađim dobnim kategorijama. Kao na pokretnoj traci izmjenjivali su se uspjesi vaterpolista, nogometaša, košarkaša, košarkašica i rukometaša. Od sportova s loptom izostali su samo uspjesi odbojkaša ili odbojkašica. Veličanstveni rezultati dolazili su od generacije koja je rođena u samostalnoj Hrvatskoj (1993. i 1994. godište).
Tako su vaterpolisti do 17 godina osvojili brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Stuttgartu. Iako nije izabran za najboljeg vratara, obranama se isticao Ivan Marcelić, član zagrebačke Mladosti. Na svakoj utakmici imao je mnogo više obrana nego primljenih pogodaka.
Delač već europska klasa
Ivica Grnja i njegovi nogometaši oduševljavali su nas na Europskom prvenstvu do 19 godina na kojem su osvojili treće mjesto. Iz te generacije danas zapaženu ulogu u svojim klubovima imaju Ante Vukušić, Šime Vrsaljko, Zvonko Pamić, Renato Kelić, Dario Rugašević... Matej Delač iz zaprešićkog je Intera prešao u Chelsea, a u moskovskom Spartaku počet će ozbiljno razmišljati o tome da ponajboljeg vezista EP-a Filipa Ozobića iz druge gurnu u prvu momčad.
– Vjerujem da će iz ove generacije barem desetak igrača ostvariti velike karijere – rekao je izbornik Ivica Grnja.
I dok se najbolji košarkaši pripremaju za nastup na SP-u u Turskoj, kadeti i kadetkinje okitili su se medaljama na europskim prvenstvima. Kadeti su u Crnoj Gori osvojili zlato, dok su kadetkinje u Grčkoj bile druge.
Nove medalje u mlađim dobnim uzrastima čekali smo vrlo dugo. Kadeti su osvojili zlato nakon 15 godina, a kadetkinje nakon devet.
– Vjerujem da će ove generacije u budućnosti imati niz dobrih rezultata. Kadeti imaju sreću jer u generaciji imaju jednog Šarića koji će ih voditi do još mnogo medalja. I ženska reprezentacija ima perspektivu. U ovoj generaciji ima četiri, pet igračica koje bi mogle napraviti veliku karijeru – rekao je Željko Ciglar, izbornik koji je i prije devet godina bio na čelu reprezentacije koja je tada na EP-u osvojila broncu.
Hrvatski košarkaški savez počeo je puno ulagati u mlađe dobne skupine.
– Treba poraditi na još većoj edukaciji trenera – zaključio je Ciglar.
O uspjehu mladih rukometaša u Crnoj Gori, koji su osvojili zlato u kategoriji do 18 godina, progovorio je Lino Červar, najtrofejniji hrvatski trener.
Rukomet ispred košarke
– Tajna uspjeha naših mladih selekcija nije samo u talentu pojedinaca već i radu "malih" trenera. Ponajprije mislim na trenere entuzijaste iz malih sredina. Najbolji je primjer Zvonko Kaleb koji je najzaslužniji što danas imamo najboljeg mladog igrača u Europi. U bivšoj Jugoslaviji košarka je bila sport koji je okupljao najviše mladeži. Iz tako velike baze nije bilo teško crpiti i velike talente. S uspjesima rukometa, koji su počeli 1994. godine, pojačavao se interes za taj sport i danas imamo više djece koja se bave rukometom nego košarkom – istaknuo je Červar.
Zanimljivo je da smo nakon Ivana Balića u vrlo kratko vrijeme dobili tri sjajna organizatora igre – Domagoja Duvnjaka, Vedrana Huđa i sada Antu Kaleba.
– Za srednjake se uvijek govorilo da su najpametniji igrači. Oni su ti koji započinju napadačku akciju i o njima ovisi svaka momčad. Balić, Duvnjak Huđ, pa i sada taj mali Kaleb ujedno su igrači poteza, lucidni su i sigurni smo da ćemo na toj poziciji dugo imati kvalitetnog igrača. Mene više brine to što nismo izbacili nijednog pravog šutera, igrača s topom u ruci. Takvog igrača nemamo od Blaženka Lackovića. A bez prave vanjske linije nema uspjeha. Možda je upravo Herceg, prvi lijevi vanjski ove generacije, taj igrač koji nam je nedostajao – zaključio je Červar.
Bez Nikšinih savjeta
Ante Kaleb proglašen je MVP-om prvenstva.
– Ova nagrada dosta mi znači, ali ipak je važnija zlatna medalja. Ovo je momčadski sport i bez suigrača ništa ne bih mogao osvojiti – istaknuo je Kaleb koji potječe iz prave rukometne obitelji.
Tata Zvonko također je igrao rukomet, a sada je Anti trener u Dugom Selu, dok je Antin rođak proslavljeni reprezentativac Nikša.
– Moram priznati kako s Nikšom nisam previše razgovarao o rukometu niti me on savjetovao. Druga je stvar s ocem koji me trenira i kod kojeg nemam nikakvog popusta nego, dapače, trebam jače trenirati od ostalih. Naš je odnos i na parketu i izvan njega odličan – istaknula je velika hrvatska rukometna nada koja ima i jasno izražene ambicije za nastavak karijere.
– S reprezentacijom i dalje osvajati medalje, s klubom osvojiti drugu ligu, a osobno se i dalje razvijati i jednog dana igrati za Barcelonu ili Kiel – kaže Kaleb koji se nije mogao odlučiti između Balića i Karabatića oko igračkog uzora.
– Najbolje bi bilo uzeti Balićevu imaginaciju i Karabatićevu eksplozivnost – na kraju se odlučio Ante.
Daj Boze napokon toj djeci fer i strucne trenere,a ne pohlepe menadzere i blago nasem sportu.Jedini i pravi put u zivotu je pravi rad sa mladima ako se hocu uspjesi postignuti,a u sport je najbolji primjer....