Na kraju dana sve je izgledalo posve obično za Hrvatsku. Ivan Ljubičić je, kao i prije toga triput ove sezone, donio bod, a Mario Ančić nije mogao osigurati meč-loptu. Niko Pilić ipak se nasmijao premda smo se nekako potajno svi nadali da će biti 2:0. Ljubičićev bod nitko nije dovodio u pitanje, a hrabrio nas je dosadašnji Ančićev skor s Dominikom Hrbatyjem.
Izbornik Pilić će reći:
- Ako nije moglo biti 2:0, onda je 1:1 najbolji rezultat - smijao se Pilić i odlutao u noć u kojoj će razmišljati. Dvoboj parova danas (u 15 sati) trasirat će ovaj meč na jednu stranu. Hrvatska je svaki put pronalazila put koliko god bilo teško uoči ili tijekom samog meča.
No, Dominik Hrbaty je objasnio slovački plan: oni grade svoj optimizam u povoljan konačni ishod na pobjedi nad Ančićem i na receptu - svakog dana po bod.
Simabac arena podijelila se na dva navijačka tabora. Jedan je bio odjeven u bijele majice, drugi, glasniji i možda brojniji sav u kockastom. Hrvatska u Bratislavi nije izgledala kao klasični gost, Slovačka je sigurno igrala i u ugodnijem ugođaju u ovom istom zdanju. Nade nam je pobudio Ivan Ljubičić. Precizan, dominantan, jednostavno predobar za veterana Karola Kučeru, koji je tek ujutro saznao da će igrati. Kučera nije imao izgleda, njegov tenis bio je premekan, a iako je Ljubičić znao da čovjek koji je jednom bio i šesti na svijetu ima ruku i da, nošen inspiracijom finala, može odigrati meč sa 130 posto, to se nije dogodilo.
No, za bilo kakvu Kučerinu šansu Ivan mu je morao otvoriti vrata, a to se Ljubičiću ne događa tako često. Minutu manje od dva sata na semaforu je blještilo 6:3, 6:4, 6:3, a Ljubo je otišao ispod dijela tribina ispunjenih našim navijačima, uzdignutih ih i stisnutih ruku pozdravio i odveo Hrvatsku korak bliže trijumfu upisavaši desetu pobjedu za redom u ovogodišnjem Davisovu kupu.
Niko Pilić je računao na takav epilog, svi smo, budimo iskreni, u njega vjerovali. Ali se i, poput Pilića, nadali da će Dominik Hrbaty, poglavito nakon što je bilo posve jasno da Becka nema, podleći pritisku. Na Touru ga prati reputacija da je tremaš, no ovo nije bila ta večer. Mario Ančić je dobio posljednja tri susreta s njime, jedan na sličnoj podlozi poput bratislavske u Marseilleu, no petak ponovno nije bio Marijev dan. Dominik Hrbaty je ubacio 18 asova, prvi servis mu je bio nedodirljiv, toliko čvrst da Mario Ančić tijekom svih tri sata i trinaest minuta meča nije došao ni do jedne jedine break-lopte, i posve otupio sve Marijeve planove.
Prvi tie-break otišao je na Hrbatyjevu stranu iako je u tom setu Ančić igrao najbolje. Kad je Mario ubacio prvi servis, Dominik nije imao šansu, no u tie-breaku su mu se dogodila dva druga servisa i Hrbaty je taj set pospremio na svoj konto. Nakon toga Hrbaty se raspucao, a Ančić je često stajao i dva-tri metra iza osnovne crte te nakon što bi ga Hrbaty razvukao, više nije bilo pomoći. Čak i kad bi se Ančić osilio i krenuo naprijed, Hrbaty ga je pasirao. Bilo je to prilično bezizgledno nadmetanje koje nije mogao okrenuti ni Ančićev dobiven tie-break u trećem setu. Na koncu je naš drugi reket postigao 31 as, no nije uspio parirati protivniku u igri na njegov servis.
Finale je nakon prvog dana ostalo u granicama dosadašnjih mečeva. U subotu smo u paru redovito pobjeđivali, no i Slovaci također. Kako su stajale stvari u petak prije ponoći, Ančić i Ljubičić će danas igrati protiv Hrbatyja i Mertinaka za drugi bod i lakše čekanje odlučujuće velike nedjelje.
