Prvi put je protiv mene podignuta optužnica. Svakim danom očekujem da će se podignuti i druga. Veselim se brzom suđenju u Osijeku. Nadam se da će biti brzo i da ću dokazati svoju nevinost – oglasio se nekidan s nacionalnih televizija Zdravko Mamić, bivši izvršni dopredsjednik Dinama, a sada “samo” savjetnik u najdražem mu klubu.
Na nacionalnim televizijama najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa uprizorio se nakon što je napadnut bengalkama i raketama prilikom ulaska u Prekršajni sud u Splitu. A tamo mu se sudi jer je 2014. tijekom derbija između Hajduka i Dinama, u loži poljudskog stadiona, imao jedan od svojih vulgarnih ispada te se potukao s Ivom Begom, bivšim nogometašem Hajduka.
I dok je splitski prekršajni postupak u pravnom smislu za Mamića benigan, puno ozbiljnije suđenje uskoro ga čeka na Županijskom sudu u Osijeku gdje će mu se suditi da je zajedno s bratom Zoranom, te Damirom Vrbanovićem, najdraži im klub oštetio za najmanje 100 milijuna kuna. Osim njih trojice, na optuženičkoj klupi naći će se i poreznik Milan Pernar.
A braća Mamić, Zoran kao trener, te Zdravko kao alfa i omega ne samo Dinama već kompletnog hrvatskog nogometa, Dinamo su vodili, odnosno bolje rečeno njime su vladali i još uvijek vladaju, kao da im je privatni – bankomat. Pa je tako Dinamo, nogometni klub čija bi osnovna djelatnost trebala biti nogomet, a ne bankarstvo, posuđivao novac pravnim i fizičkim osobama. Tko će dobiti koliko novca te kada će ga, ako će ga uopće vratiti, određivao je, naravno, Zdravko Mamić. Koji je odlučio i da Dinamo njegovom bratu Zoranu “posudi” oko 24 milijuna kuna, a da bi se prikrilo kako je taj “posao” uistinu odrađen, poslužio je Dejan Lovren, odnosno njegov navodni aneks ugovora prema kojem je imao pravo na 50 posto od budućeg transfera.
Novac ostavlja trag
No kako novac uvijek ostavlja trag, ovaj put taj je trag ostao na računima Zorana Mamića, Dejana Lovrena i Dinama, ali i onih kojima su “pozajmice” proslijeđene. Prema podacima do kojih su došli istražitelji, Zdravko Mamić je uime Dinama 4. ožujka 2011. tražio bankovni kredit od 4,4 milijuna eura. Tri dana kasnije na račun Dinama sjelo je 32,5 milijuna kuna, a isti dan Zdravko Mamić i Damir Vrbanović nalažu da se 25,8 milijuna kuna s računa Dinama prebaci na račun Dejana Lovrena. Kao osnova za taj posao koristi se navodni aneks Lovrenova ugovora, navodno sklopljen 9. siječnja 2007. Za taj aneks kasnije će se pokazati da je antidatiran. Konkretnije, ne samo da je antidatiran već je grafološkim vještačenjem ustanovljeno da memorandum na kojem je načinjen aneks nije korišten u Dinamu sve do najranije 18. rujna 2009. Drugim riječima, memorandum na kojem je aneks sastavljen nije bio u upotrebi 9. siječnja 2007., što znači da aneks ugovora nije ni teoretski mogao biti potpisan tog datuma, iako se taj datum na njemu nalazi te iako je tu nelogičnost u svom iskazu nemušto pokušao objasniti Lovren. Nakon što je 25,8 milijuna kuna s računa Dinama prebačeno na račun Dejana Lovrena, Dinamo je prvo morao platiti 5,4 milijuna kuna poreza na transakciju, a nije ga trebalo platiti, stav je tužiteljstva. Potom je Lovren, istoga dana kada mu je milijunski iznos sjeo na račun, taj iznos proslijedio na račun Zorana Mamića. A Mamić je s tim novcem u samo dan-dva postigao “čudesa”. Odmah je podigao i za sebe zadržao 1,8 milijuna kuna. Zatim je iznos od 3,8 milijuna kuna na ime vraćanja pozajmice uplatio na račun Dinama. Zoran Mamić isto je učinio i s 21 milijun kuna, koje je prvo prebacio na svoj račun, pa onda 8. ožujka 2011. na račun Dinama, čime je pozajmica koju je Zoranu Mamiću dao Dinamo, odnosno njegov brat Zdravko uime Dinama, vraćena, i to kreditom koji je četiri dana prije te transakcije podigao – Dinamo!? A što je sve Dinamo tim kreditom-pozajmicom uistinu financirao, istražitelji su otkrili nakon pregleda transakcijskih računa Zorana Mamića. Iz tih računa proizlazi da je Zoran Mamić pozajmice primljene od Dinama trošio tako da je taj novac pozajmio svojim vlastitim trgovačkim društvima, ali i trgovačkim društvima u vlasništvu brata Zdravka te nećaka Marija Mamića!? Na to je otišlo 1,7 milijuna kuna. Nadalje, Zoran Mamić isplatio je i fakture svojim dobavljačima, za što mu je trebalo između 81.000 i 600.000 kuna. Mlađem je Mamiću pofalilo i deviza, na čiju je kupnju utrošio 219.900 kuna, zatim je platio kredit od 36.813 kuna, vratio je pozajmicu samom sebi od 200.000 kuna(!?), a kupio je i dionice vrijedne 1,1 milijun kuna. Kao pravi brat, Zoran nije zaboravio ni Zdravka, kojem je proslijedio 988.000 kuna da bi i stariji brat kupio dionice (!?). Kada je podmirio sve poslovne i privatne obveze sebe, brata i svog nećaka, Zoranu Mamiću ostalo je oko 18 milijuna kuna, što je podizao u gotovini te trošio za osobne potrebe. No od tog gotovinskog novca ipak je i nećaku pozajmio nekih 2,1 milijun kuna.
Pozajmice nisu vraćene
Inače, pozajmice nisu davane samo Zoranu Mamiću već i Krešimiru Vlajčeviću, bivšem glavnom disciplinskom sucu HNS-a, koji se “proslavio” čestim financijskim discipliniranjem Hajduka. Vlajčević je od Dinama u tri navrata dobio ukupno 140.000 kuna. Iako je javno tvrdio da je novac vratio, tužiteljstvo smatra da nije. Kao što smatra da pozajmice GNK Dinamu nisu vratili ni Vlatka Peras (milijun kuna), Slavko Ištvanić (278.461 kunu), Stjepan Deverić (40.000 kuna), Damir Vrbanović (126.000 kuna)... Da pozajmice nisu vraćene tužitelji smatraju jer su ustanovili da spomenute osobe nisu imale novca za povrat. Inače, iako se Zdravko Mamić hvalio da Dinamo posluje čisto, o čemu, kako je javno iskazivao, svjedoče brojne porezne kontrole koje nisu ništa nelegalno našle, svjedoci su tijekom istrage iskazivali da je zbog pozajmica Dinamo bio pod paskom Porezne uprave, koja je poreznim nadzorom utvrdila da se ne radi o pozajmicama već o izvlačenju novca iz Dinama.
– Kada sam od Zdravka Mamića zatražila podatke o svim pozajmicama, on se jako uzrujao, i nakon toga mi je zabranio ulazak u Dinamo. Osim toga, žalio se mojim nadređenima na moje postupanje, nakon čega je porezni nadzor zaustavljen na neko vrijeme – opisala je istražiteljima svoja iskustava s očito nedodirljivim i politički (pre)zaštićenim Zdravkom Mamićem jedna od svjedokinja.
Za razliku od nje, neugodnih iskustava sa Zdravkom Mamićem, ako je suditi po njegovu iskazu, nije imao Dejan Lovren. Možda je razlog tome jedna SMS poruka, koja je nađena u mobitelu Nikkyja Vuksana, osumnjičenog u drugoj istrazi koja se vodi protiv Mamića. Lovren 27. listopada 2015. piše Vuksanu, žali mu se na to kako nikoga nije briga što je ozlijeđen te dodaje:
“Ne mora se mene j... na taj način i pravit me idiotom, ali ja kada poludim neće biti dobro i ti to znaš. Pogotovo kada vidim kako me u klubu j..., i kada očito ljudi koji bi trebali biti uz mene nisu kada ih trebam. A kada vama svima dođe situacija do grla u vezi sranja sa Zdravkom i onih prošlosti, onda Dejane budi dobar i izvuci nas....”
Na kakvu je prošlost mislio i iz kojih je problema Zdravka Mamića Lovren trebao izvlačiti, Lovren istražiteljima nije znao ili htio objasniti. No zato im je posvjedočio da je prvi profesionalni ugovor s Dinamom potpisao u siječnju 2007. te da prema tom ugovoru nije imao pravo na transferno obeštećenje. Objasnio je da je to pravo stekao temeljem aneksa ugovora o profesionalnom igranju koji je potpisao otprilike dva do tri mjeseca prije no što je prešao iz Dinama u Olimpyque Lyon, što je bilo u rujnu ili listopadu 2009. No problem za Lovrena nastao je kada mu je predočen aneks ugovora iz kojeg proizlazi da je pravo na 50-postotno obeštećenje dogovoreno 9. siječnja 2007.
– Tada sam potpisao svoj prvi profesionalni ugovor, a ne sjećam se da sam tada potpisao i taj aneks. Moguće je da jesam, no ne sjećam se. A nije mi poznat ukupan iznos transfernog obeštećenja, niti mi je itko iz Dinama rekao o kolikom se iznosu radi. O tome sam čitao u medijima – nemušto je iskazivao Lovren.
Nije prikazivao u knjigama
S obzirom na to da je Lovren iskazao da se ne sjeća koliko je novca dobio za svoj prvi profesionalni ugovor u karijeri, nije ni čudo što mu tužiteljstvo nije povjerovalo, ocijenivši da mu je iskaz nevjerodostojan. Tu nevjerodostojnost podcrtala je činjenica što je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je spomenuti aneks Lovrenova ugovora antidatiran, što je posvjedočio Lovrenov otac – da u siječnju 2007. kod potpisivanja prvog profesionalnog ugovora nikakvog razgovora o obeštećenju nije bilo – ali i Lovren u nastavku iskaza. Nogometna zvijezda, koja zbog svog kaprica ovog ljeta neće vidjeti Euro u Francuskoj, kazao je tako da u svojim poslovnim knjigama nije iskazivao potraživanje od 4,2 milijuna eura od Dinama. To je, tvrdio je Lovren, bilo 50 posto od transfernog obeštećenja koje je Lyon trebao platiti Dinamu.
– Nisam to prikazao u knjigama jer je klub na taj iznos već platio porez, a i vjerovao sam Zdravku Mamiću da će mi taj iznos biti isplaćen. O isplati tog novca s Mamićem sam razgovarao nekih pola godine nakon odlaska u Lyon i on mi je tada kazao da postoje određeni problemi. Tražio je i da odustanem od nekih 50.000 eura premija koje mi je Dinamo bio dužan, što sam učinio. Jednom sam i pisao Dinamu da mi se novac od obeštećenja plati, a na to mi je Zdravko Mamić rekao da se strpim i da će mi novac biti isplaćen kada Dinamu Lyon plati – iskazivao je Lovren.
Objasnio je da ga je tajnica kluba obavijestila kada mu je novac uplaćen na račun, što je u banci provjerila Lovrenova majka. Lovren je dalje ustvrdio i da je od tog uplaćenog novca 3,5 milijuna eura pozajmio Zoranu Mamiću.
– Kada mi je novac uplaćen, nazvao sam ga i rekao sam da mu mogu pozajmiti tu sumu, a on se s tim složio. Potom sam nazvao majku, koja je s mog računa na njegov prebacila 3,5 milijuna eura u kunskoj protuvrijednosti. Taj sam mu novac posudio jer mi je Zoran prijatelj, a od te sume mi je Zoran Mamić u par navrata tijekom 2012. i 2013. vratio oko 500.000 eura. Novac mi je predavao na ruke, a ja ga nisam polagao na račun, već sam njime kupio stanove u Zagrebu i na Pagu te zemljište na Bukovcu. Za povrat novca nisam potpisao nikakve potvrde – iskazivao je Lovren.
No, uvidom u bankovne račune i imovinu Dejana Lovrena i Zorana Mamića, istražitelji su ustanovili da Mamić nije imao 500.000 eura za povrat pozajmice Lovrenu. Osim toga, ustvrdili su i da je Lovren nekretnine u svom vlasništvu kupio ili bankovnim kreditima ili uplatama sa svog računa na račun prodavatelja, čime nije potvrđena njegova priča da je neke nekretnine kupio novcem koji mu je Zoran Mamić vratio na ruke.
O transfernom obeštećenju iskazivao je i Luka Modrić, koji je kazao da je sa Zdravkom Mamićem više puta o tome razgovarao, no da to nikada nije stavljeno u pisanu formu. Konkretnije, u Modrićevu slučaju, aneks ugovora kojim se definira da Modrić dobiva 50 posto od 21 milijun eura za koliko je iz Dinama prešao u Tottenham, napravljen je nekoliko mjeseci nakon što je Modrić već igrao u Engleskoj!?
Predavao Mamićima novac
– Kada sam prešao u Tottenham, pitao sam Zdravka koliki dio novca pripada meni, na što mi je on rekao da će razmisliti pa će mi javiti. Rekao je da ću formalno dobiti 50 posto od transfera, što je bilo oko 10,5 milijuna eura. No rekao je i da ću od tog iznosa stvarno dobiti samo manji dio jer sam dulje ostao u Dinamu – iskazivao je Modrić.
Novac koji mu je uplaćen na račun, a radilo se o 66 milijuna kuna, Modrić je, iskazivao je, podizao te ga je u istoj poslovnici banke predavao članovima obitelji Mamić. Upitan zašto novac nije uplaćivao sa svog računa na račun Zdravka Mamića, Modrić je odgovorio: – Rekli su mi da je potrebno da novac predajem njima.
No iako su Mamići time očito pokušali zamesti trag novca, razotkrila ih je bankovna dokumentacija iz koje proizlazi da su Mamići na svoje račune znatne svote uplaćivali u isto vrijeme i u istoj poslovnici banke u kojoj je Modrić te svote nakon uplate iz Dinama podizao.
ocito je da je balon maminja pukao i da se je sve rapsrskalo uokrug. sada samo cekam njegov bijeg u bosnu. tako poznato i tako normalno.