Nogometaši Malte u Zagrebu su tražili zatvoreni trening u Veslačkoj ulici. Vježbali su, naravno, obranu.
– Nemojte misliti da smo baš toliko bezopasni. Nije to više ona Malta koja je od svakoga primala šest-sedam komada – počeo je prepričavati Mark Muscat, čovjek zadužen za odnose s medijima.
Što je razlog takve "preobrazbe"?
– Posljednjih godina na Maltu dolaze stranci koji jačaju ligu. Imamo Brazilce, Nizozemce, Talijane, Argentince... Imamo i strane trenere koji tome pridonose. Prošle sezone u našoj je ligi igrao i Jordi Cruijff. Stranci se lako odluče za dolazak jer je život na Malti lijep i bez stresa.
S ponosom ističu remi (1:1) s Hrvatskom 2005. u kvalifikacijama za SP.
– To je jedan od najvećih uspjeha naše vrste. Danas je u našoj reprezentaciji malo igrača iz te utakmice. Ne brinite se, nije tu onaj igrač koji je zabio Hrvatskoj. Tada je igrao i Michael Mifsud, on je naša najveća zvijezda.
U Maksimiru bi mogao igrati i Daniel Bogdanović, sin majke Slovenke i oca Srbina. Cijeli život proveo je na Malti, a trenutačno igra u Sheffieldu. Zanimljivo je to društvo koje će se suprotstaviti Hrvatskoj. Pola momčadi još se bavi i drugim poslovima. Branič Jonathan Caruana i veznjak Gareth Sciberras bave se knjigovodstvom. Napadač Ivan Woods je učitelj, a Shaun Bajada radi kao dostavljač. Roderick Briffa radi u administraciji Malteškog nogometnog saveza i šalje pozive za reprezentaciju suigračima. Za svoj se posao ne mora bojati.
Ja sam bio na Malti sa Šibenikom, i slažem se da je lijepa zemlja, kudikamo ljepša od recimo Cipra, ali strahovati od njih je ipak malo smiješno. Doduše nužno je dati im pogodak što ranije. Šibenik je poveo tek u 75, ali im je utrpao tri do kraja