Negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Tomislav Horvatinčić već je imao razgranat biznis, imao je jedan od rijetkih privatnih hotela u Samoboru, čuveni Babilon u koji je redovito na večere dolazio Dragan Džajić sa svojim rukovodstvom Crvene zvezde. U to je vrijeme Zdravko Mamić postao Ćirin prijatelj, kasnije kum, a na kraju i poslovni partner. Horvatinčić je u Dinamo došao 1996., a prije njega je u klubu bio Zdravko Mamić. Zajedno s Miroslavom Blaževićem 1994. godine Dinamu je priuštio kaznu od jedne godine zabrane igranja u eurokupovima zbog ponašanja u Auxerreu prema Uefinim ljudima. No, i "babilonac" se kratko zadržao, stigao je Tuđmanov čovjek za specijalne zadatke Zlatko Canjuga i nakon poraza u Moskvi izbacio Horvatinčića, koji je nastavio graditi svoje privatno carstvo uza sve privilegije koje su mu osigurali ljudi koji su posljednjih deset godina drmali gradom. Tomislav Horvatinčić skrivio je tešku pomorsku nesreću, ubio talijanski bračni par u akvatoriju ispred Primoštena.
Ugušila ga bahatost
Nema uopće dvojbe da je Horvatinčić sve ove godine živio i radio na rubu zakona, a prije ili kasnije taj životni stil postane poguban. Horvatinčiću se bahatost vratila na najgrublji mogući način. Njegovo bezobzirno ulaženje u svaki prostor završit će vjerojatno višegodišnjom zatvorskom kaznom, nedvojbeno je da će se njegovo poslovno carstvo početi gasiti.
Zdravko Mamić u zatvoru je pak završio u noći kada je Dinamo stigao do najveće europobjede još od Eintrachta 1967. godine (Partizan i Celtic nadjačala je Croatia). Pobrinuo se da to ne bude noć Jorgea Sammira, fantastičnog Brazilca koji je te večeri hodao tragom Lamze i Prosinečkog. Bio je to doktorski spin u maniri "kralja svih spinova" Ive Sanadera. Dan nakon maestralne igre modrih cijeli je grad tutnjao – Zdravko Mamić je u zatvoru. Na naslovnicama dnevnih novina dan kasnije stršalo je:
"Mamić cijelu noć proveo u pritvoru"
– Branio sam navijače! Naime, sve je bilo lijepo, veselo, htio sam ih zaštititi od policije – govorio je ponosno.
– To nije istina! – uzvratio je baritonom inspektor te dodao:
– Pouzdano znam da su gotovo svi BBB-i bili kod kuće, neki tek u Mosoru!
Zdravko je još jednom napravio predstavu, naposljetku iz vica odjenuo i zatvorsko odijelo. Bila je to bolja gluma od Rade Šerbedžije u Prosjacima i sinovima ili Borisa Dvornika kao Meštra u Velom Mistu. Svi su, nakon što se kao lav trgao iz naručja zaštitara, policajaca i navijača zaključili da je riječ o dodvoravanju publici koji je na stadion doveo – za jednu kunu.
Mamić se u srijedu približio zenitu svoje karijere u sportu. Ostalo mu je samo da s modrima nakon 41 godine dočeka proljeće u Europi. Stvorio je nogometno gledajući moćan Dinamo koji je doista postao konkurentan Europi, u svom talonu ima nevođeni poker (Sammir, Badelj, Vrsaljko, Kovačić). Ta četvorka vrijedi više od 50 milijuna eura, što klubu i menadžeru otvara beskrajne mogućnosti. Zidanje hrvatskog Šahtara, duga i bezbrižna mirovina.
Što je, dakle, preostalo Zdravku Mamiću? Zna vrlo dobro plavi gazda da je na njegovu putu u Dinamovu povijest ostao samo jedan nesalomljivi buldog. Znak iza kojeg je 1989. godine u Banjoj Luci branio Dinamove navijače od batinanja milicije, znak koji prkosno stršao na nikad dovršenom sjeveru krajem devedesetih kada je s tim istim boysima u ilegali vraćao "sveto ime to".
Otići kao pobjednik
Dakle, "fejk", zbog kojeg je završio u crno-bijelom dresu, nije dobar put. Zaradio je dosta novca, ima slavu i moć koje se nije lako odreći. No mora pokušati iz Maksimira otići upamćen i po tome što je ujedinio sve Dinamove navijače. Da, oni traže uređenje kluba po modelu jedan član – jedan glas. Zna Zdravko i da bi to bio njegov kraj. Utvaram si da poznajem Zdravka pa sam tako uvjeren da će pronaći način da iz Maksimirske 128 ne ode kao bahati tajkun i glavni negativac. Zbog toga što on doista voli Dinamo i tu znam da nije "fejk". Ušao je u Ligu prvaka, ima sve, samo mu ostaje taj posljednji korak. To je "zicer" koji ne smije promašiti.
Krajem osamdesetih godina Branimir Johnny Štulić je u Kavkazu, Zvečki i Kulušiću ostavio svoj testament i odletio u Nizozemsku. Bio je zapravo prorok, mnogi njegovi stihovi savršeno su oslikali što će događati u sljedećih dvadeset godina. Baš tih dana na scenu su se počeli penjati Zdravko Mamić i Tomislav Horvatinčić....
22.08.2011. u 11:15h SI je napisao/la: Titov ponos su igrači građanskog koji su napustili ZG i prešli u BG i tvorili prvu momčad partizana dakle njih koliko?