Odluka nije konačna. Jer naprasit prekid suradnje s Čatežom, iznuđen političkim odnosima Hrvatske i Slovenije, bio bi najgori za vatrene. No rasprava o toj temi na Izvršnom odboru HNS-a bila je vrlo burna. Svima je dosta slovenskog bahaćenja, priča da odjednom teren u Brežicama ne zadovoljava kriterije prozirna je, no zadrška dolazi zbog najtužnije činjenice u cijeloj priči: otkaže li Čatežu, hrvatska se reprezentacija nema gdje pripremati!
Domaćini možda u Klagenfurtu?!
- Nikad niste sigurani da će stadioni dobiti dozvolu. Uvijek je upitno hoće li nam progledati kroz prste ili se striktno držati propisa. Dosad su bili susretljivi, ali postoji opasnost da kažu - ne. Upitno je hoće li priznati da je dio sjeverne maksimirske tribine natrkiven jer ga prekriva dio gornje etaže, a tu su i drugi problemi - kaže glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić. Tako bi Uefa i Fifa mogli uskratiti dozvolu i reprezentaciji. I onda bi igranje u Klagenfurtu ili Mariboru, Budimpešti valjda bio signal državi i gradovima da konačno naprave barem pristojan stadion. (rj)
Zdravko tražio peticiju
Deset godina HNS novac ostavlja u Deželi, a tek u posljednjih godinu-dvije Markoviću i društvu sinulo je da to nema smisla i da bi se kamp mogao napraviti i u nas. Sad kad je voda došla do ušiju IO raspravlja o Topuskom i Kajzerici, svjestan da unatoč Markovićevu optimizmu Tuhelj ne može biti spreman još barem dvije godine. Može se samo nadati da će se do prvog okupljanja u veljači političke napetosti smiriti i da će vatreni opet “biti dočekani osmijesima u prijateljskom Čatežu”.
– Izgradimo kamp na Kajzerici! Ja ću dati novac, samo to izglasajmo i sutra će početi gradnja! – predlagao je Zdravko Mamić.
Marković je odgovorio da igrači u središtu grada ne bi imali potreban mir, na što je Zdravko skočio galameći da će ga imati, makar morao oko hotela staviti žicu! Mamić je pokrenuo i to da reprezentativci potpišu peticiju koja bi se poslala Vladi i Saboru da se obnovi stadion u Maksimiru. Odgovoreno mu je da u državi nije situacija za takve pritiske da se novac troši na stadion, na što je Mamić pukao i uz osebujan vokabular napustio sjednicu. Nogometna je vlada ostala vjerna ideji Tuhlja.
– Novac je osiguran, gradit će se novi hotel A kategorije, za koji čak imamo ponudu jednog svjetskog lanca, sedam terena, nekoliko dvorana i u taj će se kamp dolaziti pripremati najveći svjetski klubovi. Sav će prihod ići amaterskim klubovima. Samo još čekamo neke papire i gradnja počinje! – ponavlja Marković.
Bez terena, sadržaja...
Papiri, kako to biva u Hrvatskoj, samo što nisu...
Dotad Tuhelj po vrlo malo kriterija zadovoljava potrebe A-vrste. Sobe su u redu, ali popratnih sadržaja za razbibrigu nema, čak ni neke osobite rute za šetnju. Teren je jako loš, a mnogo bolji nije ni onaj u Zaboku. Prvi potpuno zadovoljavajući predaleko je. Stoga, ako onaj u Brežicama ne zadovoljava kriterije vatrenih, o bilo kojem u okolici Tuhlja ne treba ni govoriti, kao ni o nekoj drugoj lokaciji poput Topuskog, Makarske, Bjelolasice... Ostaje, na žalost, samo Čatež. Uh, kako će Markoviću, Biliću i društvu biti nezgodno u veljači.
