Svakog prvog u mjesecu Dinamova legenda Ismet Hadžić uspijeva u nečemu što, vjerujemo, ne može nitko drugi – okuplja na jednome mjestu ako ne sve, barem većinu najpoznatijih Dinamovih igrača iz generacija '67. i '82.
– Je, svakog prvog u mjesecu smo negdje drugdje, jednom kod Zambija, drugi put kod Škorića...
Belin i na jelovnicima
No, u ponedjeljak je broj gostiju okupljenih u maksimirskoj pizzeriji "Gentleman" (došlo ih je oko 40) iznenadio i njega.
– Obično dođe 20-ak gostiju, međutim, posljednje okupljanje nadišlo je i moja najoptimističnija očekivanja.
Razlog je takvoj posjećenosti prilično konkretan. Naime, lokal "Gentleman" vodi Kristijan Belin, sin možda i ponajveće živuće Dinamove legende, danas gospodina u godinama, Rudolfa Belina (68) po kojemu je pizzeria, uostalom, i dobila ime. Shvatit ćete to praktički s ulaza, Belinove su slike svuda po zidovima, čak i na jelovnicima, Dinamovi su simboli vidljivi na svakom mjestu, a salom dominira uokvireni dres na kojem stoji brojka 67 i ime – Belin. Kasnije je Dinamova legenda rekla:
– Ovdje je samo Dinamo. Uvijek je tako bilo i bit će.
Svi gosti, a iz te dvije velike generacije odazvali su se gotovo svi koji su u Zagrebu i koji mogu doći, došli su dati podršku velikom igraču. I sam je Rudo istaknuo, dok još buka brojnih gostiju nije nadjačala njegov glas:
– Da, ta '82. zaista je vrlo blizu mojoj '67., ti su stvarno bili vrlo blizu.
Pogled na ispunjenu salu i prosječnog će Dinamova navijača ispuniti ponosom i čežnjom. Slaven Zambata, Krasnodar Rora, Željko Stinčić, Marko Mlinarić, Mladen Munjaković... Ima ih i koji imaju gotovo jednako uspješnu djecu:
– Je, moj Andrej sad za HTV radi emisiju o znanju, ne ide mu loše – spomenuo je Krasnodar Rora svojeg sina.
Takvom skupu nije mogao odoljeti niti ga zaobići današnji Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić koji je došao u društvu Slavena Zambate. Svoje je mjesto pronašao odmah, uz domaćina Rudu Belina koji je sjedio na vrhu sale živahno razgovarajući sa svojim kolegama s kojima je nekada dijelio travnjake širom Europe i svijeta. Maminjo kao Maminjo, nije propustio priliku da povede glavnu riječ, da iznese svoje viđenje nekih prošlih događaja, osvrne se i još jednom na Niku Kranjčara... Kulminacija je večeri uslijedila kada je maksimirski boss ustao odlučivši objaviti odluku koja je ipak sve dirnula:
Dobit ćete i šank i poslugu
– Imao sam pravo na jedan izlazak, bio sam teška sirotinja, jeo kruh, mast i crvenu papriku. Ima ovdje i onih koji se sjećaju da sam svoju prvu Dinamovu utakmicu gledao s drveta, sjećam se da je jedini gol na toj utakmici zabio Alojz Marić (nije, ispravili su ga prisutni, nap. a.). Dinamo i njegovi igrači bili su moja hrana. Maksimirski sam travnjak upoznao skupljajući lopte. Shvatio sam u međuvremenu da je istinita ona: "Daleko od očiju, daleko od srca". Nisam Isus i ne mogu dati svima, ali sve vas pozivam da dođete u klub, radit ćemo. Za početak, na stadionu ćete dobiti svoju ložu sa 40 mjesta, u njoj šank i poslugu. Čekaju nas dvije utakmice polufinala kupa, protiv Slavena Belupa. Vjerujem da ćemo ga pobijediti i osvojiti kup. Od tih okršaja očekujemo milijun kuna, s kojima ćemo osnovati fond za pomoć bivšim Dinamovim nogometašima. Dopustite mi i da domaćin sljedećeg druženja budem ja.
No, Dinamov legendarni fizioterapeut Joža Čačković nije zaboravio tko je povod okupljanju slavnih:
– Rudo, danas smo ovdje došli zbog tebe, da ti damo potporu i da znaš da te nećemo lako zaboraviti, na nas uvijek možeš računati.
Hm Slika govori sve. Stari pošteni zagrebački picek s imenom i dušom. Pokraj njega kobac. Tako je Dinamo i sjeban. Premekani smo i prepošteni, a nekad smo se zvali Purgeri.