Zdenko Kobešćak, za one malo mlađe čitatelje, bio je Dinamov nogometaš, no osim što je bio odličan igrač, još više ga pamte po dugoj trenerskoj karijeri. Gospodin Zdenko je i profesor nogometa, među prvima ne samo u Hrvatskoj nego i u bivšoj Jugoslaviji. Prisjetio se svojih nogometnih dana.
Lamza je bio najbolji
Bile su pripreme juniorske reprezentacije Jugoslavije, a Franjo Wölfl je došao gledati Corna, krilo Olimpije, strašan igrač je to bio. Nakon što je sve temeljito pogledao, pita Wölfl Miljanića kako mu se taj Corn svidio. A Miljanić mu kaže: Koji Corn? Imaš tamo onog malog, odmah ga potpisuj! Pola sata mi je Mara objašnjava kako bi bilo lijepo da dođem u Dinamo, a ja mu kažem: “Ali, znate, gospodine, ja jesam u juniorima Dinama!”, uz osmijeh će Zdenko Kobešćak.
Trener je s vjerojatno najduljim stažem u Dinamu, u kojemu je proveo cijelu trenersku karijeru.
– Otto Barić jednom je došao tu k meni doma i rekao mi: Možeš sa mnom u Austriju. No, poslušao sam majčin savjet: Ovdje imaš sve, radiš u velikom klubu, možda novac nije toliki, ali si sretan. I tako sam ostao. Zapravo jedino što se razlikovalo jest novac. Ali, Dinamo je ipak Dinamo – kaže Kobešćak.
Igrao je u najvećem Dinamu svih vremena. Otkrio je tko mu je bio najbolji igrač s kojim je igrao.
– Definitivno Stjepan Lamza. Bio je igrač trenutka, ali na ključnim utakmicama, ne toliko u kontinuitetu. Kada je bilo gusto, svi smo bježali od lopte, a Lamza je igrao kao da nigdje nema nikoga, nije imao nikakvih kompleksa. Zato je bio veći od nas ostalih.
Nakon 1967. odlazim u Stade Rennais, gdje sam upoznao nogomet na puno višoj razini i dobio mogućnost učenja francuskog. To znanje jezika omogućilo mi je da me Joseph Blatter pozove na Uefin seminar u Clairfontaineu, gdje sam predavanje držao i Michelu Platiniju. Supruga je ostala trudna, vratio sam se u Dinamo i potpisao trenerski ugovor. Ostao sam do mirovine – sjeća se Zdenko.
Četiri je puta kraće ili dulje vrijeme bio trener prve momčadi Dinama, a asistirao je velikanima poput Antolkovića, Zebeca, Bazića, Markovića, Blaževića, Ivića, Skoblara ili Barića. Tko je od njih najbolji?
– Na mene su najveći utjecaj ostavili Milan Antolković i Branko Zebec. Zebec je bio preteča modernog shvaćanja nogometa. Recimo, naše krilo ide i cijeli stadion gleda kako će centrirati, a Branko gleda našeg lijevog beka, koji ne zatvara. Bio je, kažu, i vrhunski igrač, brz i eksplozivan, kao Vukas! I tu dolazimo do toga koje su to točno karakteristike igrača današnjeg nogometa. To je prije svega vrhunska izdržljivost. Jedno je talent i stil igre, to je nešto s čime igrač dolazi. Ali, da bi potpuno realizirao stil, mora imati još pet-šest osobina. Treba biti brz, eksplozivan, hrabar, imati sportsku ličnost. I – voljeti pobjeđivati. Bez toga – ništa!
Najbolji igrač kojeg je vodio za profesora je Marko Mlinarić.
Mamić je bio talentiran
– Mogao je sve što je zamislio, šteta što u europskim okvirima nije napravio više.
Stara je priča da je priopćio Zdravku Mamiću da nije za profesionalnog igrača.
– Bio je kapetan juniora, imao je dobru tehniku, primjerice, bio je bolji igrač od mlađeg brata Zorana. No, tjelesna konstitucija ga je sputala.
I danas prati mlade igrače, smatra da Alen Halilović mora igrati u kontinuitetu.
– Ima stil igre kao Messi, vrhunsku kontrolu lopte, ali on ipak ovisi o suigračima. Ako se oni skrivaju, tada je i Alen slabiji.
Nogometaš godine za profesora je napadač Bayerna Mario Mandžukić.
– Sve je osvojio na najvišem nivou. A gol u finalu Lige prvaka je ipak nešto posebno – zaključio je profesor Zdenko Kobeščak.
Nogometaš godine:
Mario Mandžukić (Bayern) 10 bodova
Luka Modrić (Real) 9
Josip Šimunić (Dinamo) 8
Ivan Rakitić (Sevilla) 7
Darijo Srna (Šahtar) 6
Ivica Olić (Wolfsburg) 5
Dean Lovren (Southampton) 4
Mateo Kovačić (Inter) 3
Leon Benko (Rijeka) 2
Ivan Tomečak (Rijeka) 1
Nada godine:
Domagoj Antolić (Dinamo) 5
Alen Halilović (Dinamo) 4
Ante Rebić (Fiorentina) 3
Marko Pjaca (Lokomotiva) 2
Marcelo Brozović (Dinamo) 1
