Marin Šipić, kružni napadač hrvatske rukometne reprezentacije, osvojio je svoj prvi inozemni klupski trofej. U finalu švicarskog kupa njegov Kriens-Luzern pobijedio je na neutralnom parketu u Bernu najopasnijeg suparnika ove sezone – Kadetten s 32:30. Marin je postigao pet pogodaka iz isto toliko pokušaja.
Ispisali smo povijest kluba
– Bilo je svega. Završio sam utakmicu s dva šava na glavi. U jednom trenutku netko od njihovih igrača gurnuo me i dogodio se sudar glavama. U prvom trenutku pomislio sam "samo da mi nije ništa i da mogu nastaviti s utakmicom". Jer, igrala se tek 45. minuta, a u tim nas je trenucima Kadetten rezultatski sustigao. Nakon sudara primio sam se za glavu i imao sam što vidjeti. Cijela ruka bila mi je krvava. Srećom, pukla je samo koža, dobio sam dva šava i "kapicu" te nastavio utakmicu – rekao je Marin Šipić.
Kakva je bila utakmica?
– I te kako uzbudljiva. Prvo smo mi vodili pa oni, da bismo u završnici mi bili za nijansu bolji. Sjajno je odigrao Andy Schmid, koji je postigao deset pogodaka. No ni ja nisam bio loš, ha ha – kaže Marin.
Tko je imao više navijača u Bernu?
– Mislim da je bilo podjednako, ali naši su bili glasniji. Inače, Bern je od Luzerna i Schaffhausena podjednako udaljen. Ma, u Švicarskoj su svi gradovi na sat vremena – kaže Marin.
Jeste li uspjeli razgovarati s Pilipovićem i Obranovićem, bivšim hrvatskim reprezentativcima koji nose dres Kadettena?
– Pozdravili smo se prije utakmice, a poslije su brzo otišli. Razumijem ih, potpuno. Mi smo, naravno, malo proslavili – naglasio je Šipić.
Ovo je prvi povijesni trofej koji je osvojio Kriens-Luzern, klub koji je osnovan 1966. godine.
– Sada idemo po novi. Želimo osvojiti i naslov. Trenutačno čekamo prvu utakmicu polufinala doigravanja, a u toj seriji igramo protiv Berna, za koji igra naš Ante Kaleb. Drugi par su Kadetten i Winterthur. Očekujemo da ćemo opet igrati finale s Kadettenom. Polufinalna serija igra se na tri pobjede i bilo bi sjajno kada bismo posao protiv Berna završili u tri utakmice kako bismo se malo odmorili uoči finala.
Čujemo da se kod vas spremna proslava?
– Dobro ste čuli, ha ha. Odlučio sam za rođendan pozvati svoje suigrače na roštilj. Stanujem u jednom neboderu koji na vrhu ima golemu terasu s roštiljem. Eto, malo ćemo se zabaviti, još jednom proslaviti osvojeni kup...
Bit će poklona?
– Ma, rekao sam da mi nitko ništa ne donosi – dodao je Marin, koji u Luzernu živi sa suprugom.
Kakav je Luzern?
– Mali, lijepi gradić na obali jezera Lucern. Opušten. Rukomet je trenutačno popularniji od nogometa, koji čvrsto drži drugo mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Bilo bi sjajno kada bi grad imao dva kluba u Ligi prvaka, nogometni i rukometni.
Vidim, dobro ste naučili povijest grada, možda još koja zanimljivost?
– Ha, ha. Evo, rijeka Reuss dijeli grad, suprotne obale povezane su većim brojem mostova, od kojih je najpoznatiji Kappelbrück. Prema nekim podacima broji se kao najstariji natkriveni most na svijetu. Na središtu mosta nalazi se simbol Luzerna, vodena kula. Na gornjem katu kule u srednjem vijeku bilo je mučilište, prvi kat imao je funkciju zatvora, a podzemlje je korišteno kao tamnica. Kada bih glumio turističkog vodiča, svakako bih preporučio odlazak na Pilatovo jezero na planini Pilatus. Prema drevnim predavanjima, to je bilo zadnje prebivalište Poncija Pilata – kaže Marin.
Još se tražimo kod Perkovca
Dobro, da se vratimo na rukometne teme, odnosno na reprezentaciju Hrvatske. Teškom mukom pobijedili smo Belgiju u Rijeci?
– Došao je novi izbornik Goran Perkovac i još uvijek se svi tražimo u njegovim idejama. Bilo je jako malo vremena za pripremu. Bit će to puno bolje kada budemo imali dulje pripreme uoči Europskog prvenstva u Njemačkoj. Slažem se da utakmica protiv Belgije nije bila bajna, nešto bolja bila je ona u Grčkoj. No kada se vrate Martinović, Jaganjac i Karačić, bit će to druga priča.
>> VIDEO: Pogledajte kako predsjednik Sabora Gordan Jandroković igra rukomet
