Svugdje sam bio, svašta sam čuo, svega se nagledao ali sam opet ostao iznenađen i bez teksta. Mentalna blokada.
Ne znam zapravo odakle da krenem.
Inicijativa koju su pokrenuli u Dinamu da vrate publiku na stadion je u najmanju ruku tragikomična. Pogledao sam skeč dva puta i bilo mi je neugodno. Treći put sam pustio video i treća sreća mi je donijela još više neugode. Pomislio sam da je do mene, da umišljam, da sam krivo shvatio glumce i poruku skeča.
Što sad, upitao sam samog sebe? Neki tihi glas unutar mene mi je poručio da nazovem nekoga kome vjerujem i do čijeg mišljenja držim, pa da čujem njegovu interpretaciju famoznog videa. Nisam puno čekao na uzvratni poziv ... Taj netko je bio u još gorem stanju nakon pregledanog videa, pa sam ja morao liječiti njegovu frustriranost. Kaže da ga je bilo sram i da se on crvenio gledajući filmić iz Dinamove svlačionice. Pa nije nikakav porno uradak procurio u javnost, nema razloga stidjeti se, rekao sam mu.
'Ti ne shvaćaš ili ne želiš shvatiti da je ovo gore od jeftinih pornića.'
Skupio sam hrabrost, duboko udahnuo i pustio video četvrti put. Fakat' ovdje je riječ o prostituciji!
Prostituirali su se tako glumci kratkog filma koji otkriva njihove namještene face i zabrinute poglede. Otkriveno je sve osim onih koji su smislili ovaj video uradak.
Svojevoljno se odriču milijun kuna, ni manje ni više, samo da napune stadion. Svaka čast, momci, tko zna kad dođe korizma čega ste se u stanju odreći.
Odrek'o se nedavno i Vida stotinjak tisuća eura jer je pio pivo u klupskom autobusu, a sad se, evo, opet olako odriču milijuna. Primijetio sam da nema Vide u skeču, valjda mu je jedna žrtva dovoljna. Nema ni trenera, i njemu teško ide odricanje... Predsjednik i potpredsjednik su vjerojatno operirani od odricanja pa su vješto izbjegnuti njihovi likovi. Oni su poput mene...
Mene osobno je teško natjerati da se odreknem bilo čega i ja vam zavidim na lakoći odricanja. Kad je u pitanju odricanje, ja sam strahovito labilan, nisam karakter i gotovo! Čega god sam se pokušao odreci - nije mi polazilo za rukom Primjećujete da sam malo ljubomoran na karakternu crtu odricanja koju igrači Dinama imaju, a ja eto nemam.
O da, ljubomoran sam ja još i na cijeli marketinški tim koji je ovo osmislio. Kažem - cijeli tim, jer vjerujem da jedna glava ovo sama ne može izmisliti. Tu mora da je riječ o više ljudi, o uigranoj momčadi koja je iza sebe ostavila veliki broj neprespavanih noći. Kapa do poda i nastavite tako... ne dajte se smesti. Jedva čekam nastavak, sljedeću vašu inovaciju, ja duboko vjerujem u vas i volio bih vas stvarno upoznati, ponaosob… Stisnuti vam ruku i eventualno se uslikati sa vama. Ako vi ne vratite ljude na stadion, onda je stvarno točno proročanstvo izumrlog plemena Maye da nam se bliži sudnji dan.
CIJELU KOLUMNU PROČITAJTE OVDJE.
Bravo Mario !!