Nekima je to iznenađenje, neki nikad nisu čuli za njega, no Splićanin Mate Pavić, unatoč svojoj mladosti, 23 su mu godine, već je etablirani tenisač. Osvojio je već pet turnira u konkurenciji parova, sve s Novozelanđaninom Michaelom Venusom, još osam puta igrao je u finalu (pet puta s Venusom, dva puta s Ivanom Dodigom i jednom s Marinom Draganjom) i došao je do 34. mjesta na rang-listi igrača parova.
Bljesak u Hertogenboschu
No, je li Mate kad je počinjao s tenisom, a imao je tada samo pet godina, razmišljao o sebi kao igraču parova ili kao o nekome tko gradi karijeru u pojedinačnoj konkurenciji? Bio je, rekli bismo, preveliki talent da bi još tada razmišljao o parovima, kao “pričuvnoj” poziciji u karijeri jednog teniskog profesionalca. Ljevoruki Mate je u siječnju 2011. godine bio među pet najboljih juniora na svijetu. No, već se tada iskazao i kao timski igrač, iste je godine osvojio juniorski Wimbledon u paru s Britancem Georgeom Morganom.
No, Mate se nije predao, nije još odlučio žrtvovati svoju pojedinačnu karijeru parovima. Pokušavao je u kvalifikacijama turnira na kojima je u parovima nastupao u glavnom ždrijebu. Bilo je i povremenih bljeskova, poput drugog kola Hertogenboscha 2014. godine nakon prijeđenih kvalifikacija, kada je nanizao tri pobjede nad igračima iz Top 100 (Stahovski, Lorenzi i A. Gonzalez) ili drugog kola Umaga 2012., kada je u prvom kolu senzacionalno pobijedio nekad prvog tenisača svijeta Juana Carlosa Ferrera... Osvojio je četiri turnira iz kategorije futures (posljednji u ožujku 2015.), ali činjenica je da na ATP turnirima ima samo tri pobjede.
No, u parovima se također može izgraditi karijera, sjetimo se samo legendarne braće Bryan, Johna McEnroea ili Jonasa Björkmana, pa je Mate prigrlio svoju novu poziciju i odlučio je maksimalno iskoristiti. Sjajno mu ide s Venusom – trenutačno su 16. kombinacija svijeta (Dodig i Melo su četvrti), ali shvatio je da i u mješovitim parovima, prije svega na Grand Slam turnirima, ima što reći.
Tako da njegov ulazak u finale US Opena, u kombinaciji s 28-godišnjom Njemicom Laurom Siegemund, 27. igračicom u pojedinačnoj konkurenciji, nije iznenađenje. Kao što neće biti iznenađenje ni njihova eventualna pobjeda u današnjem finalu (18 sati po srednjoeuropskom vremenu, Eurosport) protiv američke kombinacije Vandeweghe/Ram, sedmih nositelja. Jer Hrvat i Njemica do finala nisu izgubili nijedan set. U nekoliko situacija bili su na rubu da izgube barem jednu dionicu (kao u polufinalnom meču protiv Tajvanke Chan i Srbina Zimonjića – 7:6 (5), 7:5), ali nisu. Rutinski su se spašavali kao da godinama igraju zajedno.
Koliki je ovo uspjeh za Pavića ne treba ni isticati, na Grand Slam turnirima u igri (muških) parova zasad nije otišao dalje od trećeg kola (ove godine na US Openu on i Venus ispali su u drugom kolu). Eto, otvorilo mu se u miksu koji polako postaje još jedna hrvatska disciplina. Podsjetimo, u Roland Garrosu ove godine do finala su stigli Ivan Dodig i Sania Mirza, ali su poraženi od Martine Hingis i Leandera Paesa.
Krajan ga treba pomilovati
Mate je dosad u karijeri od turnirskih nastupa zaradio 509.154 dolara a ulazak u finale donijet će mu još 35.000 dolara (toliko će dobiti i Siegemund). Osvojena kruna donosi im po 75.000 USD i ulazak u arenu besmrtnih – osvajača Grand Slam naslova. U toj areni zasad je sedmero Hrvata.
Nakon svega, mislimo da je došlo vrijeme da izbornik hrvatske teniske vrste Željko Krajan oprosti zabludjelu sinu Mati Paviću grijeh iz 2014. godine (želio se reprezentaciji za dvoboj s Nizozemskom priključiti tek u srijedu) i vrati ga u krilo reprezentacije. Kvalitetu treba pažljivo čuvati...
ona njemica nije loša, valjda ju je riješio