Od njegova nastupa u Dinamu prošlo je 30 godina, no mnogi ga još pamte.
– To što me se ljudi sjećaju nakon toliko godina, uvijek me ugodno iznenadi. Policajac na granici, kada mi vidi ime u putovnici, pita me: "Jeste li vi onaj Abid koji je igrao u Dinamu?" Žao mi je što u plavom dresu nisam ostao makar još jednu sezonu da budem član legendarne generacije koja je s Ćirom osvojila prvenstvo Jugoslavije – govori Abid.
U proteklih 20 godina s obitelji proživio je kalvariju.
U Banjoj Luci imao je lanac butika, u vrtlogu rata ostao je bez svega.
– Početkom lipnja 1992. godine morao sam pobjeći iz Banje Luke. U mojem gradu, u kojem sam stekao slavu, atmosfera je bila grozna i teška za Bošnjake i Hrvate. Jedini nam je izlaz bio da napustimo grad. Nismo mogli sa sobom ponijeti ništa osim jednog kovčega, u koji sam stavio nekoliko fotografija i trofeja koje sam osvojio kao igrač Dinama – kaže.
Cijeli intervju pročitajte u sportskom tjedniku Max!
Abide legendo. Hvala ti za sve one majstorije na travnjaku kojim si mi uljepsao djetinjstvo i mladost i zbog kojih sam nogomet toliko zavolio, da i dan danas ponekad odem na utakmicu. Pravi ljubitelji nogometa te sigurno nisu zaboravili, ali je stvarno steta sto si u Dinamo dosao relativno kasno i u njemu ostao tako kratko.