Sportski tjednik Max donosi priču o mladim boksačima, bratićima Nikica Jelavića, kojima je naš napadač čestitao na medaljama nakon pogotka Irskoj. Sportska priča Antonija (16) i Nikole Jelavića (18) počela je također na nogometnom travnjaku. Nekoliko godina obojica su igrala u Dinamu, odnosno Lokomotivi. Sve dok nisu otkrili talent za borilačke sportove. ”Pogledaj ovog malog kakav stil ima”, najčešće je prva reakcija kada boksački zaljubljenici vide kako se bori Nikola Jelavić. Potpuno je spuštenoga garda, pa neki kažu da u borbama djeluje nezainteresirano ili da podcjenjuje protivnike, no riječ je o mladom boksačkom šampionu s Tuškanca.
Četverostruki prvak Hrvatske nedavno je opet obranio naslov u juniorskoj kategoriji na turniru u Koprivnici.
– Sa 12 godina počeo sam se baviti boksom. Najprije sam želio iskušati kako to izgleda i odmah sam u boksačkom klubu Lokomotivi zavolio taj sport. Na prvom natjecanju nastupio sam 2008. godine u Zadru kao mlađi kadet. U toj kategoriji odmah sam osvojio naslov prvaka Hrvatske. Sljedeće godine prešao sam kod Leonarda Pijetraja i osvojio kadetski naslov u kategoriji do 70 kilograma. Prošle godine osvojio sam juniorski naslov. Imao sam četiri meča, tri prekida. Prije nekoliko dana opet sam osvojio naslov državnog prvaka – referirao je Nikola.
Voli boksati spuštenih ruku.
– Trener Pijetraj prepoznao je način kojim se borim i zajedno ga dorađujemo. Nemam nekog objašnjenja zašto se tako borim. Jednostavno mi je tako najlakše. Tako se najbolje osjećam.
Nikola i brat Antonio imaju pravi sportski uzor. Riječ je, naravno, o njihovu bratiću i hrvatskom reprezentativcu Nikici, strijelcu na Euru u susretu protiv Irske.
– Vjerujemo da je on sportski uzor mnogima. Njegov put do sportske afirmacije fascinantan je. Kad pogledamo kakvu je kalvariju prošao, ništa nam nije teško – gotovo će uglas mladi Jelavići.
Gleda li Nikica vaše borbe?
– Nikada još nije uživo bio na nekoj našoj borbi. No, stalno se raspituje i bili smo presretni kada nam je nakon utakmice i pogotka protiv Irske javno čestitao na osvojenim medaljama na nedavnom prvenstvu. No, stalno nam daje “premije” kada nešto osvojimo – iskreno priznaje Nikola.
Brat nokautirao brata
Kako je nokautirati suparnika?
– Puno češće mi je to uspijevalo na treningu nego u borbi. No, osjećaj je fascinantan. Osjećam se moćno nakon toga – otkriva Nikola i priznaje da je jednom nokautirao i svoga brata Antonija, i to dok se on još nije počeo baviti boksom.
Nikolu u listopadu očekuje SP u Bangkoku. Obećao je, naravno, medalju.
Boksački počeci njegova brata Antonija podjednako su zanimljivi. On je doslovce bez jedne jedine borbe došao na kadetsko prvenstvo Hrvatske i odmah, nakon godinu dana treninga, postao prvakom.
– Boks volim oduvijek gledati. Gledao sam brata na natjecanjima i svidjelo mi se. Jednostavno sam se jedno jutro probudio i rekao da želim biti boksački prvak Hrvatske. Vrlo jednostavno sam se odljubio od nogometa i već isti dan otišao sam u boksačku dvoranu na prvi trening.
Otac Nikica preklinjao ga je da ostane u nogometu. Želio je Jelavić stariji još jednu nogometnu zvijezdu u obitelji, no Antonijeva ljubav prema boksu bila je prejaka.
– Nije mogao ništa napraviti, već tada sam odlučio da ne želim igrati nogomet.
Daje li mu otac savjete i kose li se s trenerovim savjetima?
– Ma ocu je jasno da smo u dobrim rukama i sve je prepustio treneru Pijetraju i ne miješa se. Iako ponekad pokušava sugerirati nešto svoje. Ipak mu moramo priznati da je osvojio naslov juniorskog prvaka Hrvatske i Jugoslavije – uza smijeh će Antonio.
Što se dogodilo na nedavnom kadetskom prvenstvu u Koprivnici?
Majica s posvetom Klička
– Do finalne borbe imao sam tri lagane pobjede, a potom sam u finalu ozlijedio koljeno boksajući protiv peterostrukog prvaka Hrvatske. Moram se sada pripremiti za sljedeću godinu i nastup na Europskom prvenstvu. Nadam se medalji – kaže Antonio koji se također divi i Filipu Hrgoviću.
Kako je raditi s Leonardom Pijetrajem?
– On je vrhunski stručnjak. Osjeća se da sve zna o boksu. Kad netko zna i svjestan je da zna, nema vam druge nego da ga slijedite. No, osim trenera, za naše uspjehe možemo zahvaliti i prijateljima Emanuelu i Franku Antiću, Mariju Mrazoviću, Matiji Hrgoviću i ostalim dečkima. Uz njih smo stalno napredovali i učili – ističe Antonio.
Među trofejima braće Jelavić posebno mjesto zauzimaju rukavice i majica s posvetom Vladimira Klička.
– To smo dobili nakon Kličkove borbe s Hayeom. Posebno mjesto zauzimaju u našoj boksačkoj dvorani. Zajedno s našim i očevim trofejima – zaključio je Antonio.
Antonio i Nikola skromni su i samozatajni dečki kojima je sport jedini smjer u životu. A uspjehe nižu i u školi. Obojica su odlični učenici gornjogradske gimnazije. Nikola uskoro planira upisati i Fakultet strojarstva i brodogradnje, a njegova djevojka Tea, bivša atletičarka, prati ga i na mečevima. Baš kao i Antonija njegova djevojka Lucija.
