Staviti točku na nešto čime ste se profesionalno bavili 20 godina nikad nije lako. Posebice ako je riječ o sportu koji potiče i pojačane emocije, bile one euforičnog ili deprimirajućeg predznaka. “Kraj je, nema više”, kazao je ljetos Damir Mulaomerović, 38-godišnji hrvatski košarkaški internacionalac.
Premda svjestan da ništa ne traje vječno, a ponajmanje sportska karijera, nije mu bilo lako donijeti tu odluku, a o svemu priča u novom broju sportskog tjednika MAX!
– Bilo je teško reći gotovo je. Fizički sam možda mogao još, na nešto nižoj razini, imao sam čak i ponudu Levskog iz Sofije, no nisam je prihvatio. Za Cibonu i Zagreb već sam igrao, a kako je Cedevita otišla u Euroligu, a ja se na toj razini više nisam vidio, donio sam odluku da ipak okončam karijeru. Čak mogu reći da mi je žao što to nisam učinio godinu prije kada sam sa Zagrebom osvojio naslov prvaka države.
Otišao s gorčinom iz Zagreba
Kaže da se ponosi sa svoje tri i pol sezone u klubu iz Trnskog.
– Sudjelovao sam u izrastanju jednog kvartovskog kluba u europski, u tri u pol godine osvojili smo dva puta kup i jednom prvenstvo i ušli u Euroligu. Drago mi je što sam bio dio toga.
Nažalost, bio je dio i jedne od najružnijih Zagrebovih sezona. U nju se krenulo iznimno ambiciozno, a završena je u oskudici, ispadanjem iz regionalne lige. Da Mulaomeroviću bude još ružnije, klub mu se nije ni zahvalio za sve što je učinio.
– Otišao sam s gorčinom jer, da kažem nešto drugo, lagao bih. Neću biti neskroman kažem li da sam tom klubu nešto i dao. Puno je teže postati prvak Hrvatske sa Zagrebom nego s Cibonom. Imao sam čak i neka obećanja da će mi biti ponuđeno neko mjesto u klubu, no vrlo sam brzo vidio da od toga neće biti ništa.
Unatoč prolivenom pelinu, prema istom klubu ponio se vrlo korektno. Naglasio je to i direktor kluba Ivan Božanić, popularni Trašo, jer Damir je na kraju kod HKS-a povukao zahtjev za zaštitu ugovora.
– Drago mi je što su uspjeli spasiti klub, no nije u redu da ja ostanem posljednji za isplatu. Unatoč tome, odblokirao sam im račun jer ti novi momci ne zaslužuju da budu moji taoci. Žao mi je što se nitko nije oglasio i preuzeo odgovornost za sve to što se dogodilo s klubom.
Drago mu je i što Hrvatski košarkaški savez štiti ugovore igrača.
– HKS treba pohvaliti kada je u pitanju taj pravilnik o zaštiti ugovora, on je donio puno reda u klubove. Bilo je pritisaka da se to makne, no oni su se othrvali tome.
Kojekakvih pritisaka bilo je i u životu košarkaškog čuda od djeteta Darija Šarića. Mula mu je bio suigrač, pa ga pitamo za dojmove o tom slučaju iz prve ruke.
– U to tko mu je što obećao, a nije ispunio, neću ulaziti, a najveća je šteta što u svemu tome Dario nije ni trenirao kako bi trebao. A dečko je izvanserijski talent na čija se leđa svalio prevelik teret i koji se našao u turbulencijama. Znao sam mu reći da uživa, da se raduje, da bude dijete, da ne brine o tome hoćemo li pobijediti ili ne, da pusti nas starije da preuzmemo odgovornost, no vidio sam da je on naše ispadanje iz ABA lige shvatio i kao vlastiti neuspjeh, što ne stoji.
Da ste bili trener te momčadi na početku prošle sezone, biste li Šarića uvrstili među 12 igrača za Euroligu?
Alen je jako dobro dijete
– Ma, uvrstio bih ga među osam. Nije iskorištena prilika za njegovu nadogradnju, a dovođeni su Amerikanci ispod svake razine. Netko je za to trebao odgovarati. Ja ne sumnjam u njega, on će isplivati, no to će ga ipak usporiti. Liga je počela, a on ne igra zbog administrativnih razloga i to je za igrača najveća kazna.
Mula upozorava na osjetljivost tog prijelaznog razdoblja iz juniorske u seniorsku košarku.
– Velika je to zamka u kojoj su se mnogi talenti zagubili. U jednom trenutku ste junior i dominirate, a u drugom senior koji igra za novac i mora igrati tzv. obveznu košarku, okružen trenerima i upravama koji su pod stresom. Tada mladi igrač treba trenera koji će mu trasirati put, da bez stresa prođe najtežu igračku godinu.
Igrom prilika, Damir je svjedok izrastanju još jednog supertalenta u našem sportu. Obiteljski je prijatelj sa Sejadom Halilovićem čijeg 16-godišnjeg sina Alena najavljuju kao buduću veliku nogometnu zvijezdu.
– Premda smo obojica u slično vrijeme igrali za zagrebačke klubove, mi se zapravo znamo iz Staroga Grada na Hvaru gdje obojica imamo kuće pa se tamo naše obitelji druže. Bio sam sa Sejadom na toj utakmici u kojoj je Alen odigrao prve seniorske minute za Dinamo. Bili smo zbunjeni i neopisivo sretni. Bio je to emotivan trenutak. Meni je stala knedla u grlu, a poslije smo taj trenutak prepričavali do ranih jutarnjih sati.
Za malog Alena i kao osobu Mula ima samo riječi hvale.
– To je jako dobro dijete koje i na taj način daje zadovoljštinu ocu i majci koji su uložili goleme napore u njegov sportski razvoj. Alen voli poslušati starije, a ja mu govorim o postulatima profesionalnosti jer mu o tome mogu govoriti kao netko tko je u karijeri igrao u najvećim europskim klubovima. Govorim mu da je njegov talent povlastica koju ima, ali da što prije mora postati stopostotni profesionalac da ga ostvari. U savjetima ne idem dalje od toga.
Alen voli gledati košarku, pa je često dolazio na Muline utakmice u Zagrebovu dresu.
– Voli košarku, a i NBA, no izgubio je dvije oklade.
>>A kakve je to oklade izgubio od Mule te ostatak zanimljivog intervjua pročitajte u novom broju sportskog tjednika MAX!<<
zakočili ga menageri koji glume mamića..a htjeli bi koji milijinčić stavit u padže..