Sportski tjednik Max! donosi priču o pjesmi posvećenoj Draženu Petroviću koju je napisao popularni vinkovački reper Shorty. Dugo se “kuhala” ideja o pjesmi, kaže Shorty, i odavno ju je namjeravao realizirati, ali kad je dogovorio suradnju s klapom Maslina iz Draženova Šibenika, odluka je pala – idemo zajedno s pjesmom “Draženu”.
Autor stihova je Shorty, a glazbu potpisuju Bojan Šalamon Shala i Natko Smoljan s kojima je Shorty surađivao i na pjesmama poput “Dok Dunav”, “Još jedan zagrljaj”, “Sanja sad” i drugima.
Od ove pjesme ne želim zaradu
– Dražen me fascinirao kao sportaš pa sam i ja želio postići nešto u sportu jer je moja obitelj tada bila siromašna. Gledao sam u njega kao u svog idola, htio sam biti kao on i oduševljavalo me kako igra i uništava protivnike. Mislim da sam tada i spoznao istinu da, ma koji posao radiš, moraš ga voljeti, izgarati za njega i biti bolji od drugih, a toga se i danas pridržavam. Pjesma se emitira tek dan-dva, ali su reakcije fenomenalne i jako sam zadovoljan i ponosan. Ni jednog se trenutka nisam dvoumio koju klapu uzeti za pjesmu o Draženu. Šibenska Maslina bila je prvi i najlogičniji izbor jer, ako nije iz Šibenika, nema smisla. Pri odabiru Masline posredovala je bivša Miss Hrvatske Katarina Prnjak, koja je također iz Šibenika. Za desetak dana imat ćemo viziju novog spota “Draženu” i on će, naravno, biti snimljen u Šibeniku, i to na svim lokacijama koje su vezane za Draženov život i sportsku karijeru. No, bojim se da je četiri minute premalo da bi se obuhvatilo sve ono što je vezano za Dražena u Šibeniku i što je sve napravio. Od ove pjesme ne želim ništa zaraditi, sve sam sam financirao i pjesme se emitiraju bez naknade, no za snimanje spota valja naći sponzora – kaže Shorty ponosno pokazujući Draženov dres s brojem 3 koji je kupio u New Jerseyju i prepričava kako mu je srce zaigralo kad je ugledao dres s brojem 3 postavljen pod krov dvorane New Jersey Netsa.
– Tim je činom na početku sezone 1993./1994. Draženov dres s brojem 3 umirovljen i nitko ga poslije nije nosio. Bio sam dirnut kada sam u dvorani u New Jerseyju vidio puno ljudi u Draženovu dresu. Imao sam 13 godina kad je Dražen poginuo i nikad ga nisam uživo gledao ni upoznao, ali zato sam poslije na internetu našao puno njegovih utakmica koje sam doslovno “gutao”. Ostala mi je neostvarena životna želja upoznati ga i gledati ga u dvorani kako igra. No, živjet će kroz mene i moje stihove. Zato mi je bilo drago kad me nazvala Draženova majka odmah nakon što je čula pjesmu i rekla da je to najljepša stvar koju je netko napravio za Dražena i njihovu obitelj. Dogovorili smo se da ćemo popiti kavu u njegovu muzeju – kaže Shorty nježno držeći u zagrljaju najmlađeg člana obitelji Bartulović – malog Jakova rođenog 7. rujna koji već nosi Draženov dres.
Tatina i mamina mezimica Nika (4,5) trčkara po travnjaku Cibalijina stadiona i veseli se odlasku na pečene kestene, ali rado dotrči kada je tata pozove za slikanje s malim bracom kojemu gužva oko njega ni najmanje ne smeta u popodnevnom snu.
Čarobna brojka 13
– Broj 13 ima u mom životu neko simbolično značenje. Imao sam 13 godina kad je poginuo Dražen, ozlijedio sam se sa 13, brat je rođen 13., prvi album izašao je 13., a sada u subotu u 13. kolu na ovom terenu Cibalia igra s Dinamom pa će nam valjda taj broj donijeti sreću – šali se Shorty koji je kao 11-godišnjak počeo igrati nogomet u NK Dilju, nedaleko od kuće gdje je živio s roditeljima. Igrao je u Cibaliji i Dinamu pa i Dragovoljcu, gdje se krajem 90-ih na treningu ozlijedio – puknuo mu je ligament – i nikada se, unatoč operaciji i pokušajima, nije uspio vratiti na teren. U nozi ima dva vijka koji se oglašavaju pri pregledu na aerodromima i podsjećaju na neostvarenu nogometnu karijeru.
Kaže da je pred njim bila lijepa karijera, a njegovi učitelji govorili su da je dobar u špici, ima brzinu, dobar dribling i sjeća se da je često zabijao.
– Svaki put kada bih potrčao za loptom, iskočilo bi mi koljeno i shvatio sam da nema smisla pokušavati i da više ne mogu ni rekreativno igrati nogomet i to mi je žao. Rado dolazim na Cibalijine utakmice, pa i kad se nađem u nekom mjestu gdje naši igraju, ali nisam posebno vezan s Ultrasima. Kao klinac bio sam s njima i išao na utakmice, ali više ne. Sada više uživam kao gledatelj u njihovim koreografijama. Sjećam se, kada sam ih jednom vidio u Rijeci i Cibalia je gubila s četiri gola razlike, a oni se posakrivali iza sjedala jer ih je bilo sram što gube – kaže Shorty.
Shortyjevi “Dođi u Vinkovce” bili su podloga izlaska u ring Cro Copa
Veliki sportaš koji je proslavio Vinkovce jest i Mirko Filipović Cro Cop koji je, iako je iz obližnje Privlake, gdje je živio s roditeljima i proveo dječaštvo i dio mladosti, vezan za Vinkovce jer je rođen u ovdašnjem rodilištu, a i pohađao je vinkovačku gimnaziju. Kao i Shorty, mladi Mirko sanjao je o nogometnoj karijeri u Cibaliji, ali mu je to pošlo za rukom tek kad je postao svjetski poznati borac, zaigrao je u Cibalijinu dresu u prvenstvenim susretima. Naime, tada je s Filipovićem dogovoreno da na svakoj utakmici koju Cibalia igra kao domaćin odigra nekoliko minuta, što je publika zdušno odobravala pozdravljajući velikog borca. No to zbog Filipovićevih obveza nije dugo trajalo.
Ali Vinkovci su uvijek s Mirkom pa je i ulazio na ring uz taktove kultne Shortyjeve pjesme “Dođi u Vinkovce...”.
ako ti možeš zarađivati od svojih pjesmuljaka onda smo stvarno banan državica..