Cijelo iskustvo u Milanu na dan utakmice Lige prvaka između Milana i Dinama bilo je zaista ugodno, većinski u sportskom duhu. Da odmah započnem s onim silnim vijestima o sramotnim nacističkim pozdravima, desetak baklji, nepostojećoj masovnoj tučnjavi i jednom nožu u stražnjicu koje jednostavno ne bi smjele zasjeniti desetke tisuća ljudi koji su došli doživjeti lijepo iskustvo, uživati na velebnom San Siru u kvalitetnom nogometu i fanatičnom navijanju te pri tome biti normalni.
Pisao sam još u srijedu iz Milana da zakon velikih brojeva u takvim situacijama nalaže da među desecima tisuća ljudi mora biti i pokoji idiot. Naravno, takva ponašanja su za svaku osudu, ali ne bi smjela dobivati više pažnje od čovjeka koji je, recimo, sa svojim bratom i sinom doputovao iz Hrvatske u Milano i došao uživati u nogometu bez ikakvih ekscesa. Poanta je da je u Milanu energija generalno bila vrlo dobra i sigurna te da je bila puno ugodnija nego što se prikazalo u svim hrvatskim, pa i talijanskim medijima.
Skupo ispred stadiona
No prijeđimo na zanimljivije stvari. Milano je jedan od najinteresantnijih europskih velegradova. Prva stvar koju ćete primijetiti jest polarizacija na ulicama, prema odijevanju i dojmu na ulicama Milana nećete naći puno ljudi iz srednje klase jer ili nailazite na one poprilično siromašne ili one poprilično bogate. Osim tog dojma, jako je važno napomenuti da će vam u Milanu engleski jezik biti od vrlo male koristi unatoč činjenici da je taj grad ogromno turističko središte. Ljudi iz Milana smatraju talijanski jezik jednim od svjetskih jezika i maksimalno se trude da turisti to shvate. Nerijetko na silu govore na talijanskom iako vam je jasno da su razumjeli ono što govorite.
Grad je pun ljudi koji ispijaju kavu i puše cigarete, a ponuda restorana u Milanu je fenomenalna. U krugu od dva kvadratna kilometra oko centra grada imate 142 različita restorana, a među njima zapravo nema puno fast foodova. Tu i tamo ćete naletjeti na koji pizza cut ili doner kebab, ali u Milanu prevladavaju pravi restorani s očekivanim glavnim specijalitetima: pizza i tjestenina. Po subjektivnom dojmu, hrvatska pizza ne može se mjeriti s talijanskom, ali postoje i osobe koje smatraju suprotno. Cijene su u restoranima slične kao danas u Hrvatskoj, između šest i osam eura, a imao sam sreće naići na jedan restoran u kojem sam jeo odličnu margaritu za tri eura, no to je baš rijetkost. Još jedna zanimljivost, Talijani tvrde da ova naša klasična miješana pizza, capriciosa, uopće nije neka poznata i legendarna pizza te da je to samo jedna u nizu izmišljotina. To me malo zateklo.
Kad smo već kod cijena, valja i vidjeti kakve su bile pored San Sira, gdje se ljudi tradicionalno počinju okupljati već četiri sata prije utakmice. Taj dio ispred stadiona pun je štandova, od onih sa suvenirima i dresovima do onih s hranom i pićem. Hot-dog, odnosno neku njihovu debrecinku dobit ćete za šest eura, a za istu cijenu i hamburger. Trokut pizze koštat će vas 3,5 eura, a kutija kokica 2,5 eura. Što se tiče pića, espresso je na stadionu jedan euro, voda 1,5 eura, a točeno pivo od pola litre od pet do sedam eura, kako na kojem štandu. Dresove ste mogli kupiti po cijenama od 40 pa sve do 100 eura, dok ste kape i šalove mogli kupiti za nekih 10 do 20 eura.
Vratimo se malo i samoj utakmici i navijačima. U Milano sam putovao s navijačima Milana iz Hrvatske, grupom AC Milan Club Hrvatska, koja već godinama putuje na velik broj utakmica Milana u sezoni. Ovo mi je bilo peto putovanje s njima, a predsjednik grupe Hrvoje Vukelja molio se da sve prođe u najboljem redu jer se prvi put našao u ovoj situaciji da kao Hrvat putuje na utakmicu “protiv hrvatskog kluba”. Na granicama i u gradu sve je prošlo u najboljem redu jer ova je skupina ipak nešto drukčija, tu imate i roditelje, malu djecu, djedove, mlade parove. To su, jednostavno, normalni ljudi koji putuju na utakmice i vole nogomet.
Poštovanje Milana i Dinama
Među njima su u autobusu od 50-ak ljudi mnogi bili veliki navijači Dinama uz to što su navijači Milana, pa im je bilo jako teško odlučiti za koga će navijati, a neki se nisu ni odlučili. Određen dio sportske publike iz nekog razloga ne može razumjeti činjenicu da neki ljudi toliko vole strani klub, ali to je jako lako objasniti; ako nešto istinski voliš i podržavaš, ne trebaš se ustručavati, bilo to strano ili naše. Pokazao je AC Milan Club Hrvatska i veliku razinu poštovanja za Dinamo, posebice kad je gospodin Šona iz te skupine u centar Milana i na utakmicu stigao u Milan/Dinamo dresu Zvonimira Bobana. Njegovu su fotografiju u tom dresu prozvali – fotografijom dana.
>> Arijan Ademi danas će protiv Milana na San Siru ostvariti svoj stoti europski nastup za plave
Pa objavljeni video snimci svjedoče nečem drugačijem. Jesu li možda snimci lažni pa se ljudima svašta nešto pričinilo kad su kliknuti na njih. Ne mogu da vjerujem.