Tko su, i ima li ih uopće, Česi koji će navijati za vatrene u susretu Hrvatske i Češke na Euru 2020. u Glasgowu?
– Naravno da nas ima, tu smo! – govori veselo društvo u Češkoj besedi Zagreb u Šubićevoj ulici.
– Uostalom, Andrej Kramarić tu nam je prvi susjed...
Juraj Bahnik (62), prvi čovjek Čeha u metropoli, objašnjava:
– Za Hrvatsku smo u petak, a kako drukčije?! Naše je srce vatreno. Dakako, ima mjesta i za Čehe, ali kad ne igraju protiv naših... I tu ništa nije čudno, pa jasno je da će hrvatski Česi navijati za Hrvate. A češki Česi, e oni su druga priča... Zanimljivo je da će protiv Hrvatske igrati veznjak Alex Král i branič Vladimír Coufal, koji je i asistirao za gol protiv Škota, a i obitelji Coufal i Král susjedi su u Ljudevit Selu pokraj Daruvara.
Koliko dugo živite u Hrvatskoj?
– Peta sam generacija Čeha, još se dobro držim (smijeh)... – govori Bahnik, predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba te frontmen Česke besede Záhřeb.
U njihovim se prostorijama u Šubićevoj snimao spot Hrvatskog Band Aida za “Moju Domovinu” 1991., pjevali su tu Arsen Dedić, Đuka Čaić, Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Tereza... Na ovom se mjestu, u Besedi, prvi put sastajao i Možemo!, koji od prošlog tjedna vodi metropolu.
U Zagrebačkoj ulici – fontana
Ima li u Pragu zagrebačke ulice? Znamo da je u centru Praška...
– Rijetko je da jedan grad u samom centru ima ulicu nazvanu po drugom gradu, eto baš po Pragu. A u Pragu je, nedavno sam bio, i Zagrebačka ulica – govori Marijan Lipovac (44), predsjednik Hrvatsko-češkog društva, te dodaje:
– I da, u praškoj Zagrebačkoj ulici je i – fontana.
Marina Kolaček Novosel (47), dopredsjednica Češke besede Zagreb, usto i profesorica češkog jezika u zagrebačkoj X. gimnaziji, ali i u školi u Bjelovaru, kaže:
– Nogometnih bohemizama, odnosno čehizama ima u našem jeziku. Rijetki znaju da je kopačka zapravo češka riječ, jer kopat na češkom znači udarati nogom, a mi u hrvatskom jeziku nemamo tu riječ. I branka je češka riječ, a branke znače – vrata.
Vraćamo se, u ovom nogometnom druženju s Česima, na povijest njihova zagrebačkog društva.
– Češka beseda, a beseda znači druženje, osnovana je pet dana prije modernog Sveučilišta Zagreb! Beseda je osnovana 14. listopada 1874., a Sveučilište 19. listopada. Uostalom, August Šenoa održao je na otvorenju govor na – češkom – govori Lipovac.
Koliko je češkog piva na otvorenju popio Šenoa?
– Nema zapisa – smije se društvo.
– Stjepan Radić i njegova supruga Čehinja Marija Dvořáková dočekali su u Besedi 1912. godinu, to znamo! A prvu smo nogometnu utakmicu igrali još i prije toga, 1907. Kada su se sastali HAŠK i Slavia Prag. Završilo je 15:2 za Čehe... – govori Lipovac.
Ostanimo na pivu. Zašto Česi i pivo?
– Česi i vlastitu zastavu pamte po pivu jer, kada je treba točno okrenuti, onda se sjete – crvena boja je na dnu, ona je pivo, a bijela na vrhu, to je pjena – govori Lipovac.
Zašto baš pivo?
– Voda u srednjem vijeku nije bila pitka pa se kuhalo pivo. I danas je u češkim kafićima jeftinije pivo nego voda ili sok. A i mi smo pod utjecajem Rimskog Carstva na vinu i maslinovu ulju, a Česi na – masti i pivu. Uostalom, u Češkoj je sládek, odnosno majstor pivar, važan kao i župan! Tek onda idu gradonačelnici i ostali.... Sládek je važan za raspoloženje građana više nego političari – smije se društvo Čeha.
Koliko je Čeha u metropoli?
– 835 službeno, u zemlji 9641.
A turista u sezoni?
– Lani, kada je bila slabija sezona, bilo je pola milijuna Čeha na Jadranu, inače više od 800.000 tisuća. U pravilu, svaki deseti Čeh ljetuje na Jadranu – govori Bahnik.
U Velom mistu Špiro Guberina, dok je uživao ljenčareći, govorio je: “Ovo je češki život”. Zašto “češki život”?
– U Dalmaciji su, kad su vidjeli Čehe da na odmoru ništa ne rade, malo se kupaju pa opet spavaju, prozvali takav način života “češkim”. Nisu znali da Česi inače mukotrpno rade ne bi li tih tjedan dana uživali.
Kakvoga su temperamenta Česi? Slove kao miran narod, zar ne?
– Jesu, mi smo Hrvati puno borbeniji i vjerujemo da će nam to pomoći i u petak u Glasgowu. Da kod naših Čeha neće proraditi ratobornost koja ih inače ne karakterizira. Eto anegdote, kada je češki dirigent Jan Bubak dirigirao u HNK operu “Nikola Šubić Zrinjski”, pun nam je oduševljenja poslije rekao: “Genijalno!” Opera je puna akcije, maše se mačevima, lete glave, krvi je do koljena... a kod nas Čeha toga nema, naše su opere sve redom romantične...
Galebi ili plažni inženjeri
Zašto su češki turisti ljeti skloni avanturama, česti su klišeji o Česima u japankama na Biokovu ili na luftiću u Bračkom kanalu?
– Česi su pustolovi, puno su povezaniji s prirodom nego mi. Svaki su vikend izvan grada, u planinama, u prirodi, imaju kampove za djecu... Ali, kvaka je da na godišnjem odmoru nekima potpuno popuste kočnice i rade ono što ne bi trebali.... Misle da mogu što god žele. No istina je da Česi zaista žele upoznati svaki kutak mjesta u kojem borave. Vole prirodu. I onda se upuštaju u avanture koje mogu biti opasne – govori Marina Kolaček Novosel.
A rajčica i pašteta na plaži?
– I dalje je u Češkoj hrana jeftinija nego kod nas. A još u socijalizmu Česi nisu imali novca za restorane pa su nosili sa sobom što se nije kvarilo, otuda puni prtljažnici mesnih narezaka i rajčica. Tu nije ništa čudno, nisu imali novca, pa samo da dođu do Jadrana trebalo je voziti tisuću kilometara.
Pamte li u Češkoj s ljetovanja i – galebe, zavodnike s plaža?
– Ima izraz za njih, Česi ih zovu “plažni inženjeri”, ali nije jasno jesu li se oni tako predstavljali ili su ih Česi tako pogrdno prozvali – smije se društvo te dodaje:
– Pa i Josip Kuže bio je češkog podrijetla. Kuře znači – pile.
Koji je češko nogometno geslo?
– Kdo neskáče, není Čech. I zbog tog skakanja imaju u praškoj Areni velikih problema. Skače cijela dvorana, sve se trese, a dvorana to teško izdržava. Inače, hokej je češki sport broj jedan, hokejsko zlato s OI u Naganu 1998. Česima je kao Hrvatima srebro iz Rusije 2018.
Čeh Antonín Panenka već je “panenkom” donio titulu europskih prvaka, može li se to ponoviti?
– Mi bismo radije da naš susjed Kramarić zabije za titulu europskog prvaka...
Ovo za kopacke nisam znal. Al bil sam jos davne '84 na maturalcu u Pragu i tada su nas upozorili da ne pitamo djevojke hoce li se slikati s nama nego fotografirati jer na Ceskom slikati znaci skidati se. Dodusee upozorili su nas i na Ruske vojnike koje smo mogli prepoznati po subarama i AK 74 koje su nosili patrolirajuci gradom. Tamo sam i prvi puta osjetio stravu ruskog socijalizma jer bio je jedan disco klub u kojeg Cesi nisu mogli uci osim kao pratnja strancima, kao i cinjenica da smo mogli dobiti doslovno sve za stare izlizane levisice ili iznosene adidaske ili nike tenisice.