Rukometaši Hrvatske izgubili su u finalu Europskog prvenstva do 19 godina. U Varaždinu je bolja bila Njemačka (34:20). Njemačka nas je dvaput pobijedila na ovom turniru, prvo u skupini drugog kruga, a onda i u finalu. Jedina su reprezentacija koja nije izgubila nijednu utakmicu na europskom prvenstvu. Rukometašima Hrvatske ovo je peta medalja s europskih kadetskih prvenstava. Zanimljivo je da smo osvajali samo zlatne i srebrne medalje. Prije tri godine igrali smo za broncu ali smo izgubili do Danske. Hrvatska je 2006. godine u Estoniji prvi put bila prvak u toj kategoriji. U finalu je pobijedila Dansku s 30:24. Izbornik je bio Irfan Smailagić. Domagoj Duvnjak izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a Ivan Pešić bio je prvi vratar natjecanja. Četiri godine kasnije u Crnoj Gori Hrvatska je ponovila taj uspjeh. Izborničku dužnost obavljao je Silvijo Ivandija. Bila je to generacija Filipa Ivića, Stipe Mandalinića, Luke Šebetića. U finalu su naši bili bolji od Španjolske 27:26.
Zlato, pa srebro
I Njemačka je prilično uspješna u ovoj dobnoj kategoriji. Do ovog finala bili su dvaput prvi, 2008. u Češkoj, te 2012. u Austriji. U Slovačkoj u 2003. izgubili su finale od Srbije i Crne Gore,a broncu su osvojili u Hrvatskoj 2016. godine. Još su jednom igrali za broncu, 2010. u Crnoj Gori kada su izgubili od Danske. S tri osvojena zlata sada je Njemačka najuspješnija reprezentacija u kadetskom uzrastu. Na dvije zlatne medalje ostala je Hrvatska, Švedska i Francuska.
Ova naša generacija je ovom medaljom samo potvrdila uspjeh s Europskih igara mladih koje su održane u Bakuu 2019. godine. Zanimljivo je da smo i tada igrali finale protiv Njemačke i pobijedili s 29:28. Izbornik je bio Nino Marković, a Krešo Ivanković pomoćni trener. Iz te momčadi danas su u finalu igrali Kuzmanović, Lisac, Barbić, Malin, Car, Grubišić, Neralić, Žakić, Mandić, Raužan, Obradović i Šalić. Najbolji strijelac turnira u Bakuu bio je naš Fabijan Grubišić.
Ovo je bila treća završnica Europskog prvenstva naših kadeta pred domaćim navijačima i treći put nismo uspjeli osvojiti toliko željeno zlato. Prije pet godina smo bili drugi, prije tri četvrti a sada opet drugi. Tri domaćinstva - dvije medalje. Nije ni to toliko loše.
Raspali smo se u nastavku
U prvom poluvremenu dobro smo se držali negdje do sredine, a onda nas je Njemačka dobro iskontrirala. Za razliku od prve međusobne utakmice, u Koprivnici, ovaj put smo dobro počeli, ali smo loše završili poluvrijeme. Primili smo čak 18 pogodaka što je jako puno. Većinu pogodaka primili smo iz kontri, nakon što bi pogriješili u napadu.
- Nemam što reći. Njemačka je bila bolja u svim elementima rukometne igre. Srebrom možemo i moramo biti zadovoljni. Iza nas su ostale svjetske rukometne velesile, Francuska, Danska, Španjolska... Ovo je velik rezultat za hrvatski rukomet - rekao je Krešo Ivanković, izbornik Hrvatske.
U drugom poluvremenu smo se potpuno raspali. Za samo nekoliko minuta Njemačka je otišla na nedostižnih plus osam (14:22). Obrana Njemačke odradila je velik posao, u napadu nismo imali baš nikakvu ideju. Finale je jako brzo postala jednosmjerna ulica. Nažalost. Očekivali smo barem koliko-toliko neizvjesnu utakmicu.
- Nije baš neki osjećaj kada ovako uvjerljivo izgubiš. Ali, treba dići glavu gore, možemo biti samo ponosni za sve što smo napravili na ovom Europskom prvenstvu - istaknuo je Ivan Barbić.
Treba pohvaliti dečke za osvojenu srebrnu medalju. Htjeli su i željeli dečki ovo zlato ali protiv ovoliko jako Njemačke jednostavno nije išlo. Ova generacija ima još puno toga za reći na sljedeća dva juniorska prvenstva, europskom i svjetskom.
- Igrali smo dobar rukomet, do finala. Na kraju nam je malo ponestalo snage, nestalo je koncentracije. No, vratit ćemo se još jači. Ova generacija ima još dva velika natjecanja i nadam se da ćemo na oba biti u istoj situaciji kao sada. Dakle, nadam se da ćemo igrati barem još dva finala. Na kraju hvala svim mojim suigračima na prekrasnih 90 dana druženja - rekao je Matej Mandić, vratar hrvatske reprezentacije.
>> Hrvatski nogomet pod povećalom: Razgovarali smo s Josipom Šimunićem, Nenadom Črnkom i Ilijom Lončarevićem
Dogodine jos jaci! Imat cemo kojeg Afghana u repki da pomogne...