Luki Modriću srce je počelo jače kucati dok se spuštao vijugavom cestom prema Mostaru, gradu koji će obilježiti njegov životni put. Na proslavi 120. kluba slavnog HŠK Zrinjski bio je uzvanik na svečanosti i promociji dokumentarnog filma o mostarskom klubu.
O tome je jučer kazao gotovo sve - i koliko mu je pomogla epizoda u Mostaru da o nogometu razmišlja drugačije i vidi stvari koje drugi igrači ne mogu prepoznati.
Zauvijek ću pamtiti svoju prvu utakmicu pred mostarskom publikom,igrali smo protiv Čelika. Iako sam zbog grčeva morao napustiti teren već nakon 30 minuta, ispraćen sam ovacijama tribina" - pričao nam je Luka Modrić o periodu koji je obilježio njegovu karijeru, a proveo ga je na posudbi u HŠK Zrinjskom. Nakon što je u Hajduku na probi proglašen krhkim i slabim igračem, njegov zadarski trener Tomislav Bašić dogovorio mu je odlazak u Dinamo.
Kako bi razvio svoje kapacitete, poslali su ga na kaljenje u Mostar. Bila tu to olovna vremena koja su se projicirala i na tribine, ali Modrića je to dodatno učvrstilo - posvetio s igri i analiziranju svojih pogrešaka. To se do danas nije promijenilo, u formativnim godinama napravio je dobar potez, ali ključnu ulogu imao je njegov karakter. Igrao je na poziciji desnog krila, gdje ga je prekomandirao Štef Deverić, koji je Luku dočekao i po dolasku u Dinamo. U Mostaru mu je dao ogromnu slobodu na desnoj strani vezne linije, što će također utjecati na njegov daljnji razvoj. Što su mu više govorili da je preslab i sitan, Luka je bio odlučniji a se dokaže. Isti motivi gone ga i danas.
Na utakmici s Čelikom započeo je super odnos Modrića i navijača Zrinjskog koji će ga pratiti sve do odlaska iz Mostara, ali danas, desetljeća kasnije. U prvoj sezoni nisu bili bajni, ali udaren je tada temelj momčadi koja će iduće godine uzeti povijesni naslov prvaka.
"Ja više nisam bio te momčadi, ali radovao sam se kao da sam bio tamo", opisao je.
Ranije se uvelike pisalo o Modriću kao o najboljem igraču lige, pohvale su se nizale sa svih strana i od velikih autoriteta, ali njemu je najdraže priznanje bilo Filip Šunjić Pipa, jer ga dodjeljuju navijači, ultrasi Zrinjskog.
Golemo iskustvo stekao je u ligi BiH, a pokazalo se točnim sve što su o njoj pričali – bila je to gruba liga, posebno na gostovanjima u Trebinju, Zenici i Banjoj luci. Suci nisu štitili gostujuće igrače, Modrića su tukli I zbog dojma, ali zbog međunacionalne napetosti na stadionima koja je obilježila nogometno ozračje na tribinama I na stadionu. Jedan od protivnika punim stopalom metalnim čepovima probio mu je plastični kostobran, I to onaj najdraži sa slikom njegovog uzora Ronalda. Mit je da je Modrić u djetinjstvu igrao s drvenim kostobranima, to je davno demantirao, ali plastični s likom Ronalda bili su mu nezamjenjivi. Nakon starta koji mu je mogao nanijeti tešku ozljedu I zakomplicirati karijeru, kazao je kako je Ronaldo bio njegov spasitelj.
Modrić pripovijeda kako ga nikada nije bilo strah. U Mostaru je uživao više puta objašnjavao kao ga je ta zahtjevna liga ojačala, a agresivnost nagnala da igra brže, jednostavnije I instinktivno. Tražio je od Dinama da provede u Hercegovini još jednu sezonu, ali u Maksimiru su imali drugačije planove. Ostalo je povijest.
Dinamo je Modrića uprtio u Mostar na kaljenje. Točno to piše u podnaslovu. Dakle, Dinamo je Modrića isto odbio jer nije bio dovoljno jak i nije ga odmah primio. A što bi tek bilo da se u Mostaru nije dovoljno razvio?! Pa vjerojatno bi mu preostalo ostati igrati za Zrinjski ili neki drugi klub u BiH ili bi išao na drugu posudbu u neki slabiji hrvatski klub i ne bi uopće vidio Dinamo. Treba biti realan, on je svima zapravo prošao ispod radara i nikome nije bilo ni na kraj pameti da bi uopće jednog dana mogao osvojiti Zlatnu loptu i najviše Liga prvaka.