Pomalo nestvarno zvuči podatak da je Kolumbija, druga najmnogoljudnija zemlja Južne Amerike (nešto manje od 50 milijuna stanovnika), plasmanom u četvrtfinale SP-a u Brazilu zapravo postigla najveći uspjeh na Svjetskim prvenstvima. Zaista neobično za zemlju koja je nogometu dala goleme talente, posebice posljednjih 30-ak godina.
Štoviše, od kada je 1945. godine u Čileu prvi put nastupila na Copa Americi, uglavnom nije bila značajan faktor čak ni na tom prvenstvu južnoameričkih reprezentacija. Tek je 1975., predvođena Joséom Ernestom Díazom (postigao 4 pogotka), stigla do finala gdje je bolji bio Peru.
Također, prije 90-ih godina prošlog stoljeća Kolumbija je tek jednom nastupila na SP-u i to 1962., ponovno u Čileu, gdje je osvojila tek bod uz dva poraza.
Nije bilo velike sreće za kolumbijske ljubitelje nogometa sve do pojave zlatne generacije koja se na velikoj sceni pojavila sredinom 80-ih godina. Copa America u Argentini 1987. probudila je nadu kod Kolumbijaca da će jednog dana doseći nogometni tron. Najbolji strijelac kolumbijske reprezentacije Arnoldo Iguarán (25 pogodaka u 68 nastupa) predvodio je do trećeg mjesta (sa 4 pogotka prvi strijelac Cope) momčad čiji su talenti poput Carlosa Valderrame i Renea Higuite mnogo obećavali. Uostalom, Valderrama je proglašen i najboljim igračem te Cope, a poslije će postati igrač s najviše nastupa za Los Cafeterose (111).
Stoga se, kad su navedenim igračima nadodani i talentirani napadač Freddy Rincon te veznjak Leonel Alvarez s velikim očekivanjima otišlo na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. Ipak, ni na Čizmi, gdje je Kolumbija ispala u osmini finala nakon produžetaka protiv Kameruna (1:2), a ni u sljedeća dva pokušaja na SP-ima 1994. i 1998. godine nije postignuto očekivano – borba za svjetski naslov. Kolumbija je bila tek sudionik.
Još dva treća mjesta na Copi (1993. i 1995.) nisu mogla zadovoljiti navijače gladne trofeja. Posebno je za njih bolno bilo SP 1994. kad ih je čak i veliki Pele otpratio u SAD riječima:
– Kolumbija će biti prvak svijeta!
Vratar Higuita umirovio se, ali stigle su dvije sjajne zamjene – Oscar Cordoba i Faryd Mondragon. Uz Valderramu i Rincona, odličnu momčad koja je i u kvalifikacijama ponizila Argentinu u Buenos Airesu (5:0), nadopunili su napadač Faustino Asprilla te veznjaci Adolfo Valencia i Víctor Aristizábal. No, posrnuli su u SAD-u i završili natjecanje na posljednjem mjestu u skupini, a po povratku u domovinu dogodila se tragedija. Ubijen je Andres Escobar i to zbog autogola na SP-u koji je mafijašima pomrsio planove prilikom klađenja.
Momčad koja je, pak, nastupila na SP-u u Francuskoj 1998. činile su gotovo iste zvijezde kao četiri godine prije, međutim njihova moć je okopnjela, bili su u poznim godinama te ponovno nisu prošli skupinu.
Zanimljivo da se najveći uspjeh kolumbijskog nogometa dogodio 2001. godine kad je osvojena Copa na domaćem terenu. Ipak, to natjecanje održano je u čudnim okolnostima zbog sigurnosne situacije te je gotovo došlo do prebacivanja domaćinstva u Venezuelu. Argentina je otkazala nastup, a i ostale najveće zvijezde zaobišle su to natjecanje pa su kao zamjena upali Kostarika i Honduras koji je u četvrtfinalu izbacio Brazil. Kolumbija je u finalu savladala Meksiko (1:0) pogotkom Ivana Cordobe, još jednog velikog igrača koji je nosio kolumbijski dres.
I tako stigli smo do 2014. i Mundijala u Brazilu... Kolumbija je na novi nastup na velikoj sceni čekala 16 godina. Težnje iz 90-ih, uoči početka ovog SP-a, bačene su pod tepih. Posebice kad su spoznali da zbog ozljede neće nastupiti najveća zvijezda Radamel Falcao.
Međutim, Južnoamerikancima nikada nije trebalo mnogo da zapale svoj temperament. A nakon blistavih izdanja u skupini, gdje su potopili Grke, Bjelokošćane i Japance, uz gol razliku 9:2, i nakon što su predvođeni Jamesom Rodriguezom slomili neugodne Urugvajce (2:0), Kolumbijci ponovno vjeruju. Vjeruju u čudo, u pobjedu u četvrtfinalu nad Brazilom koji nikada nije djelovao ranjivije.
Mogu li Rodriguez i društvo bez Falcaa danas na Fortalezi zaviti Brazil u crno te poletjeti u visine i dosanjati snove svojih navijača, Valderrame, Asprille, Higuite i ostalih legendi? Ne bi bilo prvi put da nogomet ispiše najljepšu priču kad je najmanje očekujemo...
>>James Rodriguez je hit: Volio bih igrati u Real Madridu
>>Sjajni James s dva gola odveo Kolumbiju u četvrtfinale!
nima nista od tega laprdanja. za dvi ure putujen u fortalezu, di cedu brazilci bude li srice napunit mrizu kolumbijciman. vamo la brasiiiil!