Otkako Dinamo nije prezimio u Europi u tih gotovo pola stoljeća, kroz Maksimir je prošao ogroman broj igrača. Bilo je tu i individualno kvalitetnijih igrača, bilo je i puno većih zvijezda od ovih koje igraju danas u Dinamu, ali plavi nisu imali momčad kakvu imaju danas. Konačno su u Dinamu, kad su dovodili igrače, razmišljali i malo dalje od toga koliko tko može “natehnicirati”. Razmišljalo se i o karakteru tih koje se dovodi i to je najveći dobitak.
Dio tih novih igrača bio je dogovoren prije nego je Bjelica stigao u Maksimir, ali očito su i ljudi u Dinamu tijekom godina naučili neke stvari. Onda je sve to još dopunio Bjelica svojim odabirom novih igrača i sve zajedno ukomponirao u momčad.
– Ova momčad nema zvijezdu, moja momčad je zvijezda i svakog od mojih igrača možete smatrati zvijezdom, rekao je trener Dinama.
Današnji Dinamo ima dva odlična vratara, Livakovića i Zagorca, koji god da brani, u njega postoji puno povjerenje koje svaki put opravda.
>> Pogledajte i što je Gojak rekao dan nakon pobjede
Stoperske pozicije izborili su Théophile-Catherine i Dilaver, no kad nisu mogli igrati, vrlo uspješno zamijenili su ih Lešković i Perić, dečki koji su i prije bili u Dinamu. Théophile je kao iskusan igrač u Francuskoj i Engleskoj pokazao da je pojačanje, a Dilavera je doveo Bjelica jer ga je znao iz Austrije i Poljske. Bjelica je inzistirao i na Leovcu, lijevom beku, vratio je i Šituma koji je dugo bio ozlijeđen, a Rrahmani je uspješno pokrivao tu poziciju dok ni Leovca nije bilo.
Vezni red uglavnom je ostao s kadrom od prošle sezone, tek je Oršić stigao malo prije Bjelice. Pred kraj prošle sezone plavi su doveli Marija Budimira, dečka koji dugo nije igrao, pa je bio u Rudešu s kojim se razišao, a plavi su ga “povukli” dok je kao slobodan igrač ispijao kavicu u svom Sinju i mislio da je njegova karijera gotova. Teško je tada mogao zamisliti da će godinu i pol kasnije ispisati povijest plavih.
Bjelica je inzistirao na još jednom napadaču, doveden je našoj javnosti malo poznati Bruno Petković, a i taj dečko koji je prošao križni nogometni put kroz talijanske lige, pokazao se kao dobitak. I svi oni koji su u kadru plavih pokazali su da dišu za momčad, da na terenu ginu jedan za drugoga, a toga je u Dinamu nerijetko nedostajalo.
Uz igrače koje su plavi doveli, u Maksimiru je još puno mladih igrača (Olmo, Gojak, Šunjić, Perić, Moro...) koji će u ovakvoj momčadi samo napredovati, a i Dinamu će osigurati budućnost jer je riječ o velikim talentima koji će na tržištu postići milijunske cijene. A Dinamo je osuđen na prodaju igrača, možda bude nešto manje ako se nastavi trend povratka navijača i gledatelja, pa se proračun bude bolje punio od ulaznica.
Dinamo je ove sezone napravio odličan posao s dovođenjem igrača, no, koliko znamo, već gledaju na tržište u slučaju da budu uskoro morali nekoga dovesti. I sigurno je da će opet paziti na karakter igrača, to se pokazalo kao pravi recept.
>> Pogledajte što je Gavranović rekao dan nakon utakmice
Ovako gledajući do sada, Livaković je ipak bolji od Zagorca, mada je i Zagorac dobar. Bit vratara je zapravo da znaš da će obraniti ono što mora, tako da se obrana može pouzdati u njega, ako usput obrani i nešto nemoguće, onda je super... U cijeloj ekipi rezervna obrana zna biti problem. Lešković nikako da se vrati u formu, Perić zna kasniti... Rahmani je poseban slučaj, na kraju se ne zna koja je njegova prava pozicija, igra sve i svašta, što god u pojedinom trenutku treba. Zapravo zahvalan igrač, znaš da će na bilo kojoj poziciji odigrati bar prihvatljivo... Hajrović se nešto izgubio u zadnje vrijeme... Srednji red je pun igrača, većinom dobrih... No ono što je bitno, da cijelu tekmu svi trče ko ludi i time nadoknađuju svoje nedostatke, napokon su ekipa... Ako će se prodavati, treba dobro zaraditi, a kod kupovine treba prvenstveno gledati kako će se uklopiti u ekipu...