Dobro je Zagrebov trener Veselin Vujović rekao nakon drugog poraza na startu ovogodišnje Lige prvaka, prvog domaćeg, od Pick Szegeda: “Sami smo se pobijedili, poklonili smo im pobjedu....”.
Te riječi poprimaju posebno značenje kad se zna da je gol odluke zabio Sandro Obranović kojeg je PPD Zagreb posudio mađarskom sastavu. Usto je imao hvalevrijednih 5-5 šut, što je itekakav doprinos kad se usporedi s kombiniranih 8-23 glavnih domaćih aduta Mandalinića i Šebetića. Rijetko viđeni primjer pomoći suparniku...
Rukometni mitropolit ljubljansko-zagrebački, jer Vujović stoluje na klupi hrvatskog prvaka i reprezentacije Slovenije, zemlje koja ove sezone daje rekordan broj igrača u ZG-Areni, ušao je u treću sezonu u klubu najlošije do sada. Možda je rano za takve zaključke, no treća sezona trenerima često zna biti i kobna, a najčuvenija žrtva tog prokletstva je nogometni mag Jose Mourinho.
Pa i najdraži nam Ćiro često bi kihnuo u trećoj sezoni. Svoj trojici zajedničko je da su bogovi motivacije, govornici koji su u stanju uvjeriti i “tamburaša” da može svirati kao Hendrix, ali od čijih urlika može opadati i žbuka sa stropa svlačionice.
No, nakon nekog vremena i ta karta počne pomalo blijediti. U subotu navečer zagrebaši nijednog trenutka nisu imali gard momčadi koja to dobija i koja je u stanju za pobjedu popesti se na semafor arene.
Sezona je mlada i sve se stigne ispraviti, pa tako i ovaj poraz od nezgodnog Szegeda, koji je također igrao uglavnom slabo uz puno pogrešaka, a to je još gora spoznaja. Vujović je veliki mačak i za očekivati je da će izvući maksimum, pa i više od toga.
No, morat će za to jako puno orati i kopati, i opet nema jamstva da će uspjeti ponoviti rezultate iz prethodnih sezona, a kamoli ostvariti ono o čemu se potiho maštalo prije starta – plasmanu na Final Four. Prije svega, morat će nadoknaditi vrijeme koje je izgubio dok je bio sa Slovencima na Olimpijskim igrama u Riju, a akcija s reprezentacijom bit će još.
U toj se “stignem ja sve” klopki zapetljao i Grande Lino, koji je paralelno vodio Zagreb i Hrvatsku. I Ivica Obrvan je platio danak borbi na dva fronta vodeći paralelno Chambery i Makedoniju.
Ne bi bilo čudno da i Vujović u jednom trenutku dođe pred izbor – Zagreb ili Slovenija?
Mi Hrvati smo zbilja jalni. I to je bolest. Jalni smo uspješnim ljudima. Jalni znači ljubomorni, zavidni. Jalni smo na prepoštenog čovjeka i sportaša Veselina Vujovića! Može li se niže pasti? Čovjeka koji daje dušu i srce za naš Zagreb! Sramim se zbog svojih sunarodnjaka. Svaka Vam čast gospodine Vujoviću. Hvala Vam što nas uveseljavate iz utakmice u utakmicu svojim šarmantnim, poštenim, sportskim pristupom. Bilo bi prekrasno kada biste preuzeli i našu reprezentaciju koja bi s Vama, siguran sam, osvajala medalje i zlatnog sjaja.