Njega je Ivić u Portu otkrio kao igrača i lansirao ga u nogometnu orbitu.
– Ivić je bio važna osoba u mom sportskom životu, s njim sam rastao kao igrač i kao čovjek. Bio sam neizmjerno tužan kada sam čuo da je umro, morao sam ga doći ispratiti – rekao je Couto.
U Split je došao i Luciano D’Onofrio, nogometni menadžer i suvlasnik Standarda iz Liegea, koji je Ivića osamdesetih odveo u Porto. A iz Zagreba se zaputila Dinamova delegacija predvođena braćom Zdravkom i Zoranom Mamićem.
– Tužan sam, otišao je najveći svjetski trener. I ponosim se što sam bio prijatelj s njim. Prije tri godine Željko Kerum pitao me kako Hajduk može postati prvak za sto godina, a ja sam mu rekao tako da uzme Ivića. Uvijek kad nešto nisam znao, nazvao bih Ivića i pitao ga za savjet – rekao je Mamić.
Na komemorativnom skupu u Hajdukovoj kinodvorani okupile su se sve generacije bijelih... Došli su Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Igor Štimac, Robert Jarni, u ime Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić...
Stanko Poklepović, kada je vidio Ivićevu suprugu Reginu, nije mogao suspregnuti suze. Mužinić, Šurjak, Džoni, Rožić, Luketin, Katalinić... Na jednome mjestu okupila se Ivićeva zlatna generacija Hajduka iz sedamdesetih, koja je vladala nogometom na ovim prostorima.
Samo je jedna misao prožimala tužni skup – otišao je najveći od najvećih.
– Bio je trener nad trenerima, o nogometu je razmišljao cijeli dan, uvijek je tragao za novim idejama. Veliki Ivan, tako smo ga zvali, svake je sezone prezentirao nešto novo – rekao je kapetan Hajdukove zlatne generacije Jurica Jerković, koji je držao oproštajni govor na komemoraciji.
Na groblju Lovrinac izmjenjivale su se straže u Ivićevu čast, a na samom pokopu govor je održao Ivica Šurjak.
Od Ivića su se došli oprostiti i Josip Skoblar, Ivica Osim, Duško Bajević...
– To što sam došao najmanje je što sam mogao napraviti. Ivić je bio čovjek s vizijom, nema nekoga tko je njemu sličan. Mnogi su ga pokušali kopirati, ali samo je jedan original. Onaj njegov Hajduk svi smo željeli pobijediti, ali to nije bilo jednostavno. Kad smo mislili da smo blizu, uvijek bismo dobili po glavi. Ivićev Hajduk bio je moderan, europski klub, njegova momčad izašla je izvan ondašnjih okvira. Teško je bilo pratiti njegove ideje – kazao je Osim.
Najbolji si bio i ostao dr. NOGOMETA gsp. iVIĆ! trener svih trenera... Daleko ispred Čire su i Zebec, Čajkovski, itd, itd... Čiro je baš smiješan...