Dok Dinamovi čelnici, treneri i igrači maštaju kako postati neodvojivo europsko tkivo, dio njihovih navijača najmanje jednom na godinu pokušava minirati tu ideju. Njihov cilj nije Europa, nego izgon iz nje, tada bi njihova misija bila uspješna. Kako drukčije objasniti niz rušilačkih pohoda kontinentom; prije pet godina BBB su razorili austrijski Faker See, 2003. godine sedamdeset huligana s Dinamovim obilježjima deportirano je iz Ukrajine, godinu poslije svjedočili smo iživljavanju u švicarskom Kriensu, lani u mirnom litavskom Panevežysu i Auxerreu, sada opet u Austriji...
Dinamo je apsolutni rekorder ovoga dijela Europe jer je u pet godina čak petnaest puta plaćao Uefi kazne zbog divljanja navijača. A jednom će i tome doći kraj, ali ne zato što ćemo pripitomiti huligane, nego će nam presuditi Uefa. Prošle godine jedan nizozemski suzavac u Nancyju bio je dovoljan da Feyenoord bude istoga časa izbačen iz Kupa Uefe. Nije pomogla ni žalba, ni ugled velikoga nizozemskoga kluba. Tottenham je bez borbe otišao u osminu finala.
Taj primjer pokazuje da Uefini službenici nemaju obzira ni prema najvećima, a Dinamu u ovom času ne ide na ruku što je šef disciplinske komisije Austrijanac dr. Thomas Partl. Nadamo se da ga Vlatko Marković poznaje. Naravno da bi bilo kakav oblik suspenzije donio neprocjenjivu štetu maksimirskom klubu, jer je život Europa jedini smisao njegova postojanja. Dinamo u Hrvatskoj ligi nikoga više ne zanima, najmanje njegove prave navijače. One koji su briljirali na stadionu Emirates u Londonu.
