Vriskovi od sreće, pljesak i delirij desetaka tisuća navijača odzvanjaju kvartom Ñuñoa s obližnjeg Nacionalnog stadiona (Estadio Nacional) u čileanskom gradu Santiagu. Na njemu je svečano otvoreno Južnoameričko nogometno prvenstvo (Copa América) te će se ondje igrati sedam utakmica i finale 4. srpnja. Stadion je svojevrsna kopija Olimpijskog stadiona u Berlinu, a poznat je po tome što su na njemu Brazilci 1962. osvojili drugi naslov svjetskog prvaka, no taj je travnjak, prvenstveno, mjesto boli, patnje, prolivene krvi i smrti...
Ne može se ni izgovoriti
U vrijeme kada su general Augusto Pinochet i njegova vojna hunta u rujnu 1973. izvršili puč te preuzeli vlast, kao jedan od logora koristili su upravo taj stadion.
– To što se na tom stadionu događalo ne može se opisati. Bio je sinonim Pinochetova režima – izjavio je jedan od tadašnjih zatvorenika René Castro za New York Times.
Više mjeseci politički su zatvorenici odvođeni na stadion, muškarci su bili zatočeni na travnjaku i tribinama, a žene su zatvarane u svlačionice. Kroz stadion je u osam tjedana prošlo više od 40 tisuća zatvorenika, koliko sada ima mjesta za sjedenje.
– Bile su dvije linije, zvali smo ih linija smrti i linija života. One koji su stajali na liniji smrti, više nikad nismo vidjeli – ispričao je Adam Schesch, Amerikanac koji se u to doba slučajno našao sa suprugom u Čileu.
– Bio sam zatočen iza betonskog zida, a do mene su dopirali glasovi ljudi koji su pjevali. Uslijedio bi zvuk rafala, a trajao bi otprilike 45 sekundi. Kasnije bi sve utihnulo – ispričao je Schesch u intervjuu za "Independent" 1998. godine. Njega su sa stadiona izvukli zaposlenici američke ambasade.
Ubijeno 3197 zatvorenika
Početkom 90-tih, nakon kraja Pinochetova režima, otvorene su grobnice te je otkriveno da su mnogima osakaćene ruke i noge, što govori da su na stadionu zatvorenike prije smrti strašno mučili. U njegovo vrijeme, tvrde Čileanci, ubijeno je 3197 ljudi, a njih 41 na tome mjestu.
>> Henriquez igrao u visokoj pobjedi Čilea, Ekvador iznenadio Meksiko
Imamo i Mi naših ''stadiona'' po Banovini za koje nitko nije odgovarao a čudimo se i divimo tuđim zločinima a ne rješavamo one počinjene u našim dvorištima od tzv.JNA i dojučerašnjih ''komšija''.