Rouen, glavni grad pokrajine Normandije, trenutačno nema nijednog francuskog prvoligaša u loptačkim sportovima. Daleko od toga da ovdje nema sportskih klubova, daleko od toga da se u ovom gradiću ne igraju rukomet, košarka, nogomet ili odbojka. Imaju lijepu dvoranu (Kindarena), ali i još ljepši maleni nogometni stadion Robert Diochon koji može primiti 12.000 gledatelja. Klub se trenutačno bori za ulazak u Drugu ligu, a ime stadiona dobio je po bivšem igraču ovog kluba.
Rouen je puno poznatiji po tome što je ovdje pogubljena Ivana Orleanska, ali i po crkvi Notre Dame koja je bila prilično stradala za vrijeme Dana D. Kako je tada u crkvi bilo smješteno zapovjedništvo njemačke mornarice za ovaj dio Europe, saveznici su je dobro ispogađali. Te dvije stvari privlače turiste, a ne sport. Puno turista odlazi i na plažu Omaha gdje su se iskrcali saveznici pa prolaze kroz Rouen i tu se uglavnom i nešto duže zadržavaju – rekao nam je jedan stariji gospodin koji je iz znatiželje došao pogledati rukometne utakmice na Svjetskom prvenstvu. Njegova sportska strast ipak je nogomet.
Da bi se gledao vrhunski nogomet, stanovnik Rouena može birati između dva grada. Stotinjak i nešto sitno kilometara udaljeni su Pariz na jednu stranu i Caen na drugu. Mislim da u Rouenu ima puno više navijača PSG-a nego Caena, koji je ipak manje poznat klub. Ali, u Caenu ćete lakše doći do ulaznica – istaknuo je.
U Rouenu se rodio jedan od velikih francuskih nogometaša, David Trezeguet. Ali nikad nije zaigrao za ovaj francuski klub. Ali zato je tu igrao njegov otac Jorge, koji je bio branič. David se u osmoj godini odselio s roditeljima u Argentinu. U Francusku se vratio kad je imao 18 godina. Pet sezona igrao je za Monaco, a svoje najbolje igre pokazao je u Juventusu.
Igrali su za Rouen davnih dana igrači koji su kasnije igrali za francusku reprezentaciju. Recimo Delfour – rekao je naš sugovornik, a onda je, ne čekajući neko sljedeće pitanje, rekao:
– Imali smo i nekoliko dobrih stranaca koji su igrali kod nas, a kasnije su napravili velike karijere. Recimo, početkom sedamdesetih ovdje je igrao Bora Milutinović, dok je početkom devedesetih igrao Dado Pršo – rekao je.
Čekajte, naš Dado Pršo, poznati zlatni hrvatski repić?
– O, da. Gledao sam ga nekoliko puta. Bio je klinac. Imao je 18-19 godina kada je došao. No, nije puno igrao. Mislim da je postigao samo jedan pogodak u dvije sezone – zaključio je naš sugovornik koji je jučer otišao put Caena u kojem je gostovao Lyon.
Tko bi rekao da je prvi inozemni klub Prše bio upravo Roeun u koji je došao iz Pazinke. Kako se u Rouenu nije baš naigrao, otišao je 1995. u Saint Raphael u kojem je uz nogomet radio kao i automehaničar. Jean Tigana, legendarni francuski nogometaš, otkrio ga je 1996. i doveo u Monaco. Sve ostalo je povijest. Još je jedan svjetski nogometaš prve korake napravio na travnjaku stadiona u Rouenu – Senegalac Demba Ba. Seniorsku karijeru počeo je tu s 20 godina, a u tri sezone bio je puno uspješniji od Prše – postigao je 22 pogotka u 26 utakmica.
Možda ste se zapitali zašto se u gradu koji nema nijednog prvoligaša u loptačkim sportovima napravila Kindarena s 5200 sjedala.
Odgovor je jednostavan – grad je investirao u košarkaški klub. U Rouenu su željeli u što skorije vrijeme gledati prvoligaško loptanje među obručima pa su doveli dva Amerikanca, jednog Islanđanina, jednog s Bahama. Ali, jao i naopako, klub se trenutačno žestoko bori da ne ispadne iz Druge lige. Ajde, barem će ostati dvorana za sva vremena...
