Eh, taj famozni deficitarni hrvatski lijevi bek. Bez obzira na to što smo na SP-u bili srebrni i što smo na toj poziciji godinama imali pojedince koji su u najmanju ruku korektno igrali, ljubitelji nogometa u Hrvatskoj ne prestaju se žaliti.
Vatreni sve od Roberta Jarnija nisu uspjeli naći nekoga tko bi igrom na tome mjestu zadovoljio domaću javnost.
>> Pogledajte galeriju: Omiš spremno dočekuje vatrene
Nakon Živkovića, Babića, Pranjića, Pivarića, Strinića i Barišića, uz mnoge stopere koji su privremeno krpali to mjesto, na toj “ukletoj” poziciji pojavilo se novo ime.
Dario Melnjak, 26-godišnji skromni dečko iz Krkanca, sela s oko 400 stanovnika nedaleko od Varaždina, odličnim igrama u dresu turskog prvoligaša Rizespora zaslužio je poziv izbornika Zlatka Dalića za nadolazeću kvalifikacijsku utakmicu u Osijeku s Walesom 8. lipnja te za prijateljski ogled s Tunisom u svome rodnom Varaždinu.
Igrao je za osam klubova
Poziv je došao dopisom u klub prije službene objave, no prava promjena je za budućeg vatrenog debitanta nastupila tek nakon objave sretnih vijesti.
- Taj prvi trenutak kad sam saznao da sam pozvan u reprezentaciju bio sam jako uzbuđen, ali sam zapravo shvatio koliko je taj poziv velika stvar tek kada je izbornik objavio popis i kad su mi se svi počeli javljati i čestitati mi. Uspio sam sve to nekako podnijeti i sad sam već opušten i stigao sam doma s prijateljima sve to prokomentirati i podružiti se s njima.
Kao novi na toj poziciji najbolja je osoba da prokomentira situaciju “ukletog” lijevog beka, a on je nešto drukčijeg mišljenja od većine javnosti.
- Uvijek se vrtjelo to pitanje. Ljudi sad već smatraju da u Hrvatskoj nedostaje pravih lijevih bekova, a ja mislim da to nije baš tako. Na svakoj poziciji, pa tako i na mjestu lijevoga beka imamo i imali smo svih ovih godina kvalitetne igrače. Sad sam i ja u reprezentaciji, pa se nadam da se neće više na takav način govoriti o toj poziciji.
Tijekom karijere već je skupio podosta “kilometraže”. Nakon početnih dana u Nedeljancu i Zelini, Dario je prvoligaški nogomet iskusio sa Slavenom, zatim se okušao u belgijskom Lokerenu, odakle je posuđen azerbajdžanskom Neftčiju te ponovno Slavenu, a odličan potez u karijeri bio mu je odlazak u slovenski klub Domžale gdje mu je karijera ubrzano krenula uzbrdo.
Nakon godinu i pol dana u susjedstvu, u siječnju je otišao u turski Rizespor gdje doživljava procvat svojeg nogometnog puta i gdje je svojim igrama bez sumnje zasluženo pozvan u konkurenciju hrvatske reprezentacije, što i sam smatra.
Otkako je stigao, odmah je u debiju postigao prvi pogodak Akhisarsporu igrajući samo 45 minuta, a osim te utakmice i jedne s Beşiktaşem u kojoj je igrao 83 minute, u svakoj je imao punu minutažu. Također, sudjelovao je u 21 posto pogodaka svoje momčadi. Nakon njegova dolaska, Rizespor je s pretposljednjeg, 17. mjesta dospio do 11.
– Vjerujem da sam zaslužio poziv u hrvatsku reprezentaciju. Bio sam zadovoljan svojom igrom i formom i u prvoj polusezoni u Domžalama, ali sam imao taj osjećaj da mi treba jača liga da bi me se više vidjelo. U Turskoj mi je krenulo odlično od samog početka, od prve utakmice, a kako smo imali problema na mojoj poziciji, otvorila mi se prilika i hvala Bogu što sam je uspio iskoristiti na najbolji mogući način. Imamo odličnu momčad i baš smo momčadski jaki. Kad gledam s individualne strane, zapravo mi je liga omogućila da dođem tamo gdje sam sad.
Pomažu i fanatični navijači
Uzletu njegove forme, tvrdi, jedan je od razloga i život u Turskoj, koji je poseban za svakog nogometaša.
- Na obali smo Crnog mora, na sjeveroistoku Turske. Radi se o malo konzervativnijem gradu u odnosu na onaj zapadni dio Turske koji je bliži Europi. Bez obzira na to, sigurnost je zaista na visokom nivou, život je miran. U gradu su svi pristupačni. Živim ondje s djevojkom, a družimo se sa suigračima i njihovim obiteljima. Navijači su ludi, zapravo fanatični i obožavaju klub. Uvijek na ulicama i stadionima bude zanimljivo. Turska je za nogometaše doista odlična zemlja. Puno znači ta podrška, dosad mi je to jako nedostajalo. Kad osjetite tu podršku i u slobodno vrijeme, to vam pogotovo puno znači.
Iako nije u najmlađim igračkim godinama, Melnjaku karijera na najvišoj razini tek počinje, a druženje i igranje s ostalim našim reprezentativcima pomoći će mu da se još više igrački usavrši.
- Veselim se upoznavanju s našim reprezentativcima. Puno sam razgovarao s bratićem Markom Rogom koji mi je rekao da su dečki odlični i da će mi svi nastojati pomoći u prilagodbi.
>> Trebaju li očevi, baš kao Zidane, gurati sinove u prvu momčad?, pogledajte u videu na vrhu teksta
Pamet u glavu i igraj sa srcem. Sretno ti bilo.