Po mnogima Igor Vori je trenutačno najbolji igrač hrvatske reprezentacije. U cijelom drugom krugu u Zagrebu čovjek nije promašio nijedan šut. Najveće zasluge za fenomenalne Vorijeve igre pripadaju Lini Červaru koji ga je gurao cijelu karijeru, ali da nije bilo Borisa Dvoršeka, danas trenera Medveščaka, stasiti kružni napadač sada bi vjerojatno s ocem vozio autobus.
– Kad je imao 15-16 godina, Vori je htio napustiti rukomet. Bio sam trener druge momčadi Zagreba, a Vori je bio u trećoj momčadi kod Nikole Šandrka. Bio je drugi lijevi vanjski, gotovo uopće nije igrao, i već je razmišljao da se ostavi rukometa. Pozvao sam ga i pitao ga želi li prijeći u drugu momčad, ali da igra kružnog napadača – priča Dvoršek, kojem su se mnogi tada smijali kad je govorio da će Vori biti vrhunski kružni napadač.
– Jednostavno nije imao koordinaciju i brzinu za šut. Ispred njega su tada bili Knežević, Ivanković, Prce... Nije se mogao probiti. Kad je počeo igrati na crti, njegova karijera krenula je uzlaznom putanjom, a Kljaić ga je prvi ubacio u prvu postavu Zagreba – kaže Dvoršek, kojem je divovski kauboj vrlo zahvalan za pomoć u karijeri.
– Uvijek mi se javi, često se čujemo i vidimo. Drago mi je da je uspio, jer je to zaslužio – kaže Boris Dvoršek. Kroz njegove su ruke, što u omladinskom pogonu Zagreba što u reprezentacijama, prošli brojni veliki igrači – Balić, Dominiković, Lacković, Šprem, Špoljarić, Zrnić...
