Nekada su i vrapci znali ovaj Dinamov sastav: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl, Rora. To je ona čuvena jedanaestorka koja je 1967. godine u Zagreb donijela europski trofej i odvela Dinamo do neslućenih visina. Na žalost, ova je godina odnijela još dvojicu slavnih aktera iz 1967., kapetana Slavena Zambatu i strijelca u finalu Krasnodara Roru, kojih se ovom zgodom prisjetio njihov suigrač, 80-godišnji legendarni Dinamov branič Marijan Brnčić.
– Na žalost, osipamo se – uzdahnuo je Brnčić i nastavio:
– Jako su me pogodili odlasci mojih suigrača. Prvo Zambi, a potom i Rora koji je održao fantastičan govor na komemoraciji za Zambatu. Upravo sam sa Zambatom, dok smo bili suigrači, bio nekako najbliži, vezalo nas je snažno prijateljstvo. Toliko snažno da zbog Slavena 1969. godine nisam prihvatio ponudu europskog diva Anderlechta, nego sam zajedno sa Zambatom prešao u osrednji belgijski klub Waregem.
Posebno vezan uz Ćiru
Tri godine kasnije vratili ste se još jednom u Dinamo?
– Da, ja sam bio prvi nogometaš u povijesti koji se iz inozemstva bio vratio u Dinamo. Dogodilo se to na poziv Dražana Jerkovića, kojega sam iznimno uvažavao, a trener je bio Stjepan Bobek. Dinamo mi je tada bio obećao i stan, no nismo, na žalost, to bili stavili na papir. Sam sam bio platio odštetu Waregemu da bih se vratio u Dinamo, a onda sam doživio razočaranje. Nakon Titova govora u Splitu 1972., zavladao je neki sveopći društveni strah i nisam dobio obećani stan – prisjeća se Brnčić.
Koja je bila vaša najbolja utakmica u dresu Dinama?
– Meni nekako zvoni pobjeda nad Juventusom u Zagrebu 1967. godine. Bila je to rapsodija u Zebecovoj režiji, kada smo Lamza, Rora i ja djelovali po lijevoj strani i svojim promjenama mjesta izludili Talijane – nasmijao se Brnčić.
Najveće razočaranje karijere?
– Osvojili smo Europu, a nismo bili prvaci Jugoslavije. Te 1967. godine tri kola prije kraja imali smo pet bodova prednosti i sve smo prokockali, nevjerojatno! Zato uvijek skidam kapu Ćiri Blaževiću; on je 1982. godine nadmašio sve Dinamove generacije i osvojio naslov prvaka. Ćiro je bio trenerski šmeker koji je znao ono što je u nogometu najteže – napraviti igru. Imao je igru i u Rijeci i u Dinamu – ističe Brnčić.
Prema Ćiri ste možda malo subjektivni, s obzirom na to da ste mu vjenčani kum?
– Za Ćiru sam posebno vezan, još dok smo bili suigrači u Rijeci. Neposredno uoči odlaska reprezentacije Jugoslavije u Tokio na pripreme za SP 1962. godine, a ja sam bio na popisu igrača, na utakmici u Beogradu protiv Crvene zvezde doživio sam tešku ozljedu, puknula mi je patela.
Propao mi je odlazak na Svjetsko prvenstvo, a Ćiro me dočekao u riječkoj bolnici, gdje mu je bio operiran meniskus. Od tada smo postali jako bliski, nerazdvojni, jako dobro poznajem i njegovu suprugu Zdenku. Bio sam trener Rijeke 1979. godine, osvojio sam Kup, te sam prepustio svoje mjesto na klupi Rijeke svome prijatelju Ćiri koji je tada došao iz Švicarske. Iako je pola Rijekine uprave bilo protiv njega, ja sam se zauzeo za njega i bila je to najbolja odluka – naglašava Brnčić.
Za one koji ne znaju, Marijan Brnčić bio je drugi trener Rijeke, nakon Crnogorca Dragutina Spasojevića (1978.), koji je bijelima donio naslov pobjednika Kupa Jugoslavije. Brnčić je u proljeće 1979. godine preuzeo Rijeku, te najprije u polufinalu Kupa svladao Crvenu zvezdu u Beogradu s 1:0, a u finalu nadvisio Partizan u dvije utakmice, 2:1, 0:0. Uzvrat u Beogradu igran je za stadionu Marakana pred 55 tisuća gledatelja.
Kramariću treće mjesto
Kada smo s Brnčićem otvorili temu nogometaša godine, najprije se osvrnuo na jesen u Hrvatskoj ligi.
– Uživam gledati – Goricu! Ona igra čudesan, brz, moderan europski nogomet i zaista mi je veliko otkriće. Ma inače, Hrvatska liga je svakim danom sve bolja. Dinamo, izvrsna Rožmanova Rijeka, Gorica, Osijek, ona Lokomotiva iz prošle godine..., nedostaje mi samo jači i bolji Hajduk. Zaista bi mi bilo drago da se i Splićani dignu i uključe u borbu za trofeje. Imao bi Hajduk tada još bolje ozračje, a i liga bi postala još zanimljivija – tvrdi Brnčić.
U odabiru najboljega nogometaša godine kod Brnčića je prevagnula prošlotjedna vijest iz Rusije.
– Veliko je priznanje za igrača kada ga proglase najboljim u stranoj zemlji, a to je uspio Nikola Vlašić i morao sam mu to honorirati. Pred Modrićem skidam kapu, jer i u ovim godinama ima snage i energije da bude lider madridskog Reala. Kramarić? Znate što je u nogometu najteže? Dati gol! A Kramarić to radi s lakoćom i uvijek s dozom majstorstva.
Domagoja Bradarića cijenim jer tako mlad drži standardnu poziciju u Lilleu, koji je bolje plasiran od skupocjenoga PSG-a. A Ivana Nevistića jer cijelu godinu drži konstantu formu – zaključio je Marijan Brnčić.
Brnčićev izbor
Nikola Vlašić (CSKA Moskva)10
Luka Modrić (Real)9
Andrej Kramarić (Hoffenheim)8
Dominik Livaković (Dinamo)7
Bruno Petković (Dinamo)6
Domagoj Bradarić (Lille)5
Ivan Nevistić (Varaždin, Rijeka)4
Borna Barišić (Glasgow Rangers)3
Mile Škorić (Osijek)2
Kristijan Lovrić (Gorica) 1
Biografija
Marijan Brnčić rođen je 23. srpnja 1940. u Triblju kod Crikvenice. Igrao je za Rijeku (1958.-1964.), Trešnjevku (1964.-1966.), Dinamo (1966.-1969., 1972./1973.) te belgijske klubove Waregem (1969.-1972.) i Kortrijk (1973.-1976.). Brnčić je jedini riječki nogometaš koji je osvojio europski trofej, Kup velesajamskih gradova s Dinamom 1967. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je deset puta između 1962. i 1967. godine, a bio je sudionik Olimpijskih igara 1964. godine u Tokiju.
Marijan Brnčić je od 1994. do 2001. bio izbornik malonogometne reprezentacije i s njom 2000. godine bio peti na Svjetskom prvenstvu u Gvatemali, a 1994. godine srebrni na Mundialitu u Italiji, na tadašnjem svjetskom futsalskom Grand-prixu.
nakon titovog govora, zavladao je strah, brnčić nije dobio stan, ali jest neki druker čudnog imena