Hrvatski rukometni trener Željko Čagalj (46) prošle godine s katarskim kubom Al Arabijem osvojio je azijsku Ligu prvaka pobijedivši u finalu Al Wehdu iz Saudijske Arabije (21:19). Na novi uspjeh nije morao dugo čekati. Na Arapskom rukometnom prvenstvu osvojio je drugo mjesto izgubivši u finalu od drugog katarskog kluba Al Shamal (31:33).
Turnir se igrao u Tunisu, u gradu Beni Khiaru.
– U početku je bilo zamišljeno da se arapsko prvenstvo igra kao liga, ali zaključeno je da bi putovanja bila dugačka, a i sama liga trajala bi jako dugo. Ovako se odigrao samo završni turnir – rekao je Čagalj.
– Ovo je tek drugi put da je klub iz Katara osvojio prvo mjesto. Prošle godine prvak je bio Al Gharafa. Inače, Arapsko rukometno prvenstvo obuhvaća klubove iz sjeverne Afrike i s Arapskog poluotoka. Igra se od 1976. godine – rekao je Čagalj.
Bili smo umorni
Najviše osvojenih prvih mjesta imaju tuniski klub ES Sahel i egipatski klub Al Ahly. Oni su po pet puta bili prvi.
– Zasluženo smo izgubili finale. Bili smo umorni od teške i iscrpljujuće utakmice u polufinalu protiv tuniskog kluba Club African (25:22, nap. a.). Nismo bili kompletni ni u finalu. Bilo je nekoliko ozlijeđenih i nekoliko viroznih igrača. Ovi što su virozni nemaju koronavirus jer su napravili analizu krvi. Uostalom, kada jedna momčad u poluvremenu primili 16 pogodaka, onda teško može nešto osvojiti. Inače, za moj klub brani Danijel Šarić, a igraju četvorica reprezentativaca Katara. Za Al Shamal igrao je Žarko Marković, nekadašnji igrač PPD Zagreba – nastavlja Čagalj.
Je li bilo gledatelja na tribinama?
– Rukomet je u Tunisu jako popularan pa su tribine bile pune. No od nedjelje i u Tunisu staju sva sportska natjecanja zbog koronavirusa. Moram reći da je za vrijeme turnira vladao određeni strah, ali su organizatori napravili sve kako bi zaštitili sve igrače – istaknuo je Čagalj i dodao:
– Prvenstvo se kod nas neće igrati sljedeća dva tjedna. Nema ni treninga. Znači, slijede dva tjedna odmora od rukometa. Netko će misliti kako je Doha daleko od svega, no i ovdje su poduzete sve mjere kao da smo, primjerice, u Italiji ili Španjolskoj. Nemojte zaboraviti da je aerodrom u Dohi jedan od najvećih i najprometnijih na svijetu – istaknuo je Čagalj.
Željko je rukometni trener već 18 godina, deset godina vodio je muške, a osam godina ženske klubove. Bio je trener, između ostalog, u Zametu, Varaždinu, Kaštelima, Splitu.
– U Dohu sam došao 18. kolovoza prošle godine. Nije mi strano podneblje u kojemu radim. Radio sam u Saudijskoj Arabiji gdje sam bio pomoćni trener Nenadu Kljaiću, u klubu i reprezentaciji. Inače, Al Arabi je klub velike tradicije, ima osvojen Emirov kup i azijsku Ligu prvaka. U klubu su prije radili naši stručnjaci Meter, Jaganjac i Praljak i ostavili su dobar trag – istaknuo je Čagalj.
U Dohi stanuje blizu dvorane.
– Do treninga mi treba pet minuta pješice. Nisam želio živjeti u centru jer su tamo velike prometne gužve i nepotrebno bih gubio sate putujući na trening – istaknuo je Čagalj.
Najviše mi nedostaje obitelj
Kako provodite slobodno vrijeme?
– Puno sam posvećen rukometu i, kada imam slobodnog vremena, uvijek nešto novo učim. Često odlazim u teretanu kako bih održao kondiciju i ostao u top-formi. Takav sam oduvijek, gdje god sam radio, fitness je bio obavezan u mom programu. Nedjeljom znam otići na misu. Naravno, na engleskom jeziku, a vodi je jedan svećenik s Filipina – rekao je Čagalj.
Što vam najviše nedostaje u Dohi?
– Najviše mi nedostaje obitelj. Supruga i dvije kćeri ostale su u Kaštelima. Supruga radi kao medicinska sestra, a kćeri idu u školu – zaključio je Kaštelanin na privremenom radu u Dohi.
>>> Pogledajte što kaže Igor Rudan: Što svatko od nas može učiniti u borbi protiv pandemije COVID-19
