Tri kola su prije kraja prije kraja prvenstva, Dinamo, Hajduk i Osijek su validni kandidati (netko više, netko manje) za naslov prvaka, i sva tri kluba još do kraja imaju i neki oblik igranja međusobnih derbija. Takvu završnicu lige na početku sezone potpisao bi vam svaki obožavatelj svoje nacionalne lige, a kamo li Prve HNL.
Gledajući proteklih 16 sezona Prve HNL, u 13 smo već znali u ovom kolu da je prvak Dinamo, i to ponekad s 15, 20 pa i 25 bodova prednosti. Istina, to su bile sjajne generacije sa sjajnim igračima poput Modrića, Mandžukića, Kovačića koji su se dokazali i na najvećoj nogometnoj sceni, ali po meni liga nije zanimljiva kad su na vrhu samo jedni, makar ih je divota gledati i makar pokazali veću razinu igre.
Dosta je u posljednjih dana u kolokvijalnom nogometnom razgovoru kolao izraz, "pa nije ovo najjači HNL, vidi kako svi ispuštaju bodovoe, napeto je jer su svi loši". Mogli bismo sada ulaziti u stotine argumenata je li tako ili nije, brojati xG i slično, ali zaista je rezultatska važnost i napetost ono što utakmice čini najzanimljivijima.
Zato tijekom Svjetskog prvenstva cijela država luduje, zato su nam oči zalijepljene za polufinala i finala Lige prvaka, zato je zadnje kolo posebno ako se odlučuje prvak države.
Imali su ove sezone svojih kikseva i Dinamo i Osijek i Hajduk, pa i Rijeka, ali na njihove dane smo od sve četiri momčadi isto tako gledali sjajan nogomet, a to se nekad uzima zdravo za gotovo. Livaja, Drmić, Oršić, Lovrić, Murić, Bočkaj, Caktaš, Šutalo, Nejašmić i još mnoga, mnoga imena isto tako su nam ove sezone pružala vrhunske izvedbe, a sigurno će dati najviše što mogu za ova zadnja tri okršaja.
Ne znam gdje bih ovu sezonu 21/22 rangirao po nekoj generalnoj kvaliteti nogometa, ali znam da bih ju sigurno stavio u Top 5, ako ne i Top 3 društvo po rezultatskoj napetosti (samim time i zanimljivosti) u povijesti Prve HNL.
Dinamo prvak već sutra