Kad smo Natka Zrnčića Dima vidjeli u Bormiju kako je krivo doskočio, srce nam je stalo. Jer, padovi u spustu, pri brzinama većim od 100 kilometara na sat, znaju biti kobni za karijeru ali i tragični.
– I meni je izgledalo zastrašujuće, letio sam daleko, bio visoko u zraku. Nastavio sam voziti u šoku. Isti dan čuo sam se s Ivicom koji mi je rekao da bi se njemu koljeno rasprsnulo da mu se to dogodilo. Bilo je opasno za križne ligamente.
Srećom, Natko se i ovaj put izvukao, poput mačke.
– Od malih sam nogu na skijama, kao klinac radio sam puno rundi, otud i snalažljivost. Očito ima nešto i u genetici, dosad se nisam ni jednom teže ozlijedio. Neće me to pokolebati. Znam da dobro skačem, nikad s time nemam problema. Ovo je bio presedan.
Na Sljemenu, 6. siječnja, Natko takvih problema ne bi trebao imati. Jer na Zagrebačkoj gori vozi se slalom, disciplina u kojoj padovi nisu tako opasni kao u spustu. Na brdu na kojem je naučio skijati pokušat će četvrti put doći do bodova.
Prve godine bio je previše spor, druge je izletio u prvoj vožnji, a lani je bio 37., 69 stotinki udaljen od druge vožnje.
– I dalje mi je cilj druga vožnja. Neću kalkulirati, ali neću ni ići na sve ili ništa, jer tada prijeti velika opasnost od izlijetanja. Ići ću sa 95-postotnom snagom, a onih pet posto ostaje za neka trik-mjesta.
Jedina nada da će i nakon Ivice ipak ostati netko tko će predstavljati hrvatsko skijanje.